Kako izgleda život u Lukomiru, posljednjem autentičnom planinskom selu?

Ako kreneš prema Bjelašnici, slijedeći staze koje vode preko visoravni, doći ćeš do sela koje već desetljećima odolijeva vremenu i promjenama. Radi se o Lukomiru, selu koje nije samo najviše stalno naseljeno selo u Bosni i Hercegovini, već i mjesto koje je sačuvalo jednostavan način života, gdje su priroda i čovjek još uvijek povezani.

Smješten na 1.495 metara nadmorske visine, na rubu dubokog kanjona rijeke Rakitnice, Lukomir s jedne strane štite planinski obronci, a s druge se pruža pogled prema strmni. Krajolik je to koji je snažan i dojmljiv, ali istovremeno jednostavan.

Arheološki nalazi pokazuju da je ovo područje naseljeno još od srednjeg vijeka. U blizini sela nalaze se stećci, kameni spomenici iz tog razdoblja. Neki su i danas vidljivi na pašnjacima, a poneki su ugrađeni u temelje kuća.

Lukomir, Photo: merc67 Depositphotos

Često odsječeno tijekom zime zbog snijega koji zna ostati mjesecima, ovdje ljudi odavno žive u skladu s okolinom, uzimajući ono što priroda može dati. Ljeti je ipak drugačije. Tada dolaze posjetitelji, planinari i turisti koji žele vidjeti i doživjeti kako izgleda život u visinama. No on se ne može upoznati iz auta već njime treba prošetati i golim okom promatrati.

Kuće u Lukomiru građene su od kamena, s drvenim krovovima od šindre. Male su i funkcionalne, s unutrašnjim prostorima prilagođenima planinskim uvjetima. Električna energija i signal za mobitel dostupni su tek unazad nekoliko godina, dok je sve drugo ostalo slično kao i ranije. Ovdje se i dalje koristi stara terminologija i lokalni naglasci koji se drugdje rijetko viđaju.

Lukomir, Photo: merc67 Depositphotos

Danas u selu stalno živi tek nekoliko domaćinstava. Većinom su to stariji ljudi koji su odlučili ostati i zimi i ljeti. Njihov način života uključuje brigu o stoci, pripremu hrane i održavanje kuća i imanja. Neki od njih su se vratili nakon života u gradu. Kažu da im ovdje više odgovara mir, svjež zrak i poznato okruženje.

Život u Lukomiru nije jednostavan. Ogrjev se priprema mjesecima unaprijed, voda se donosi iz izvora, a svaki dolazak liječnika ili pošte ovisi o vremenskim uvjetima. Ipak, ljudi dijele resurse i pomažu jedni drugima. Ovisnost o zajednici ovdje nije samo navika nego i potreba.

Lukomir, Photo: zurijeta Depositphotos

U posljednjem desetljeću selo je postalo poznato po svojoj očuvanosti i položaju. Posjećuju ga planinari s okolnih planina, biciklisti i putnici koji traže mir i netaknuti krajolik. Neki ostaju preko noći, koristeći skroman smještaj koji nude lokalna domaćinstva.

Turizam raste polako, uz svijest da prevelika komercijalizacija može narušiti karakter sela. Ne grade se hoteli ni asfaltiraju ulice. Sve ostaje kako je bilo, ali s nešto više posjetitelja i pokojom manifestacijom koja se lokalno i s mogućnostima organizira.

Lukomir od posjetitelja ne traži mnogo, a za uzvrat, nudi nešto što je sve rjeđe. Osjećaj da je moguće živjeti jednostavno i u skladu s prirodom. Hodajući kroz selo, mnogi osjete tišinu koju ne mogu pronaći drugdje.

Najbolje vrijeme za posjet mu je od svibnja do listopada, kada su putovi prohodni, vrijeme stabilno i selo dostupno za jednodnevne izlete ili duži boravak. U tom razdoblju priroda je najživlja, lokalni život aktivan, a pogled s ruba kanjona najjasniji.

A kad odeš iz Lukomira, najčešće ostaneš pod dojmom koji u tebi ostaje još dugo.. Ljudi, pogled na kanjon, kuće i mir o kojemu svi pričaju.. Ako ti se ukaže prilika, svakako ga posjeti..