Skrivena u kamenoj stijeni! Crkva svetog Mihaela srednjovjekovni je spomenik Berata!

U kamenom zagrljaju brda koje se uzdiže iznad albanskog grada Berata, tamo gdje rijeka Osum krivuda između četvrti Mangalem i Gorica, smjestila se crkva svetog Mihaela. To je mali, gotovo neprimjetan hram iz četrnaestog stoljeća, koji unatoč svojoj veličini nosi monumentalnu simboliku. Nema raskošnog ulaza i nema zvonika koji para nebo, ali ima priču koja je nastajala stoljećima i pogled koji oduzima dah.

Crkva svetog Mihaela nalazi se južno od beratske tvrđave. Povukla se iz gradske vreve u svojevrsni osamljenički mir i  upravo ta povučenost čini je svetinjom u najdubljem smislu. Nije tu samo zbog arhitekture ni zbog ikonografije već da podsjeti kako su ljudi nekada živjeli sporije i skromnije.

Crkva sv. Mihaela Berat, Photo: Dudlajzov Depostiphotos

Izgrađena je u kasnom bizantskom stilu, u vremenu kada je carstvo već gubilo tlo pod nogama, ali je u provincijama poput Berata još uvijek cvala duhovna i umjetnička kultura. Tlocrt crkve oblikovan je kao grčki križ. Iznad središnjeg prostora uzdiže se kupola na tamburu, dok se s zapadne strane nalazi mali narteks. Zidovi su izvedeni tehnikom koja kombinira kamene blokove i tanke slojeve opeke. Taj način gradnje daje crkvi ritmičan i skladan izgled, koji djeluje gotovo kao da je izvezen iglom kroz kamen.

Unutrašnjost crkve danas je skromna, ali i dalje odiše duhom nekadašnje raskoši. Očuvani su tek fragmenti fresaka i poneki lik sveca još se nazire u blijedim bojama. Pogled Krista Pantokratora iz kupole jedva je vidljiv, a sjenke arkanđela bore se s vremenom. I ti tragovi svjedoče o školovanim rukama koje su ih stvarale. Moguće je da je riječ o nekom lokalnom ikonopiscu iz Ohrida ili iz Epira. Sve u svemu, prostor odiše tišinom i poštovanjem, kao da sam kamen još moli.

Pristup crkvi nije lak, te se do nje dolazi strmom stazom koja vodi iz podnožja tvrđave. Među lokalnim stanovnicima ta staza poznata je kao staza pustinjaka, a ni ime nije slučajno. Tko se odluči na taj uspon, ulazi u drukčiji vremenski tok. Koraci odzvanjaju po starom kamenu, a mirisi majčine dušice i raznog bilja vode posjetitelja kroz slojeve prošlosti. Kad se konačno stigne do crkve, pogled se otvara prema rijeci Osum, prema četvrti Gorica i kućama koje kao da vise s litica.

Crkva svetog Mihaela nije samo arhitektonski biser već i  simbol Berata, grada u kojem su stoljećima zajedno živjele pravoslavna, katolička i muslimanska zajednica. Dok se brojne druge crkve nalaze unutar zidina tvrđave, poput crkve svete Marije Vllaherne ili crkve svetog Teodora, ova stoji po strani.

Crkva sv. Mihaela, Berat, Photo: Marcin Konsek

Zajedno s povijesnim središtima Berata i Gjirokastre, crkva je 2008.godine uvrštena na UNESCO-vu listu svjetske baštine, te je time priznato je njezino kulturno i duhovno značenje. Iako se danas crkva rijetko koristi za bogoslužje, otvorena je za posjetitelje, osobito u ljetnim mjesecima, kada Berat oživi pod suncem i znatiželjnim putnicima.

8 razloga zašto ne smiješ propustiti posjetiti povijesni grad Berat!