Čovjek koji je stvorio Sarajevo! Tko je bio Gazi Husrev-beg?

U labirintu sarajevskih ulica, gdje mirisi orijentalnih začina miješaju vrijeme s vjetrom što dolazi s Trebevića, stoji ime koje ne blijedi već gotovo pet stoljeća – Gazi Husrev-beg. Iako mnogima poznat kao ktitor (osoba koja iz osobnih sredstava gradi i trajno podupire zajedničke ustanove)  najpoznatije sarajevske džamije, njegov značaj daleko nadilazi arhitekturu. Gazi Husrev-beg bio je vojskovođa, upravitelj, vizionar i čovjek duboke humanosti čiji su tragovi i danas opipljivi u svakom kamenu Baščaršije. No, tko je zapravo bio ovaj čovjek, i zašto ga se i danas smatra najvažnijim graditeljem osmanske Bosne?

Gazi Husrev-begova džamija, Photo: fotokon Depositphotos

Između carskih odaja i bosanske loze

Rođen oko 1480. godine u grčkom gradu Serezu, Husrev-beg je bio sin bosanskog plemića Ferhat-bega iz Trebinja i kćeri sultana Bajazita II. Već sama ta činjenica, da mu je djed sultan, a otac lokalni beg, pokazuje simboliku njegove uloge: spajao je Istanbul i Bosnu, carsku moć i lokalnu pripadnost. Odrastao je na dvorovima i bojištima, školovan i uvježban za služenje carstvu, ali s izrazitim osjećajem za krajeve iz kojih je potekao njegov otac.

U Osmanskoj vojsci je brzo napredovao, istaknuvši se u ratovima u Ugarskoj i Hrvatskoj, a sudjelovao je i u poznatoj bitki kod Mohača 1526. godine. No ono po čemu ga se doista pamti jest uloga namjesnika Bosanskog sandžaka, koju je preuzeo 1521. i u kojoj će, s prekidima, ostati sve do smrti 1541. godine. Bio je najdugovječniji i najutjecajniji beg Bosne, ali ne zbog vojne sile, nego zbog vizije.

Gazi Husrev-beg, Ilustracija: AI rekonstrukcija, ChatGPT

Vizija grada u kamenu

Kad je Gazi Husrev-beg stigao u Sarajevo, grad je bio tek značajnije osmansko uporište na putu prema zapadu. Ono što je učinio u naredna dva desetljeća, preobrazilo je ovaj grad u urbani, religijski, trgovački i obrazovni centar regije.

Središnji simbol te preobrazbe postala je Gazi Husrev-begova džamija, podignuta 1531. godine. Izgrađena prema nacrtima iranskog majstora Acem Alije, bila je prva džamija monumentalnog tipa u BiH, a kasnije i prva na svijetu s električnim osvjetljenjem. No, džamija nije bila sama, oko nje se razvio cijeli kompleks koji je funkcionirao kao urbano srce Sarajeva.

Gazi Husrev-begova džamija, Photo: fotokon Depositphotos

Uz džamiju je podignuta medresa Kuršumlija, otvorena 1537., s olovnim krovom koji joj je dao ime. Bila je to škola za buduće učenjake, imamove, kadije i pisare, i djeluje i danas, gotovo pet stoljeća kasnije. U njenom sklopu nastaje i Gazi Husrev-begova biblioteka, jedna od najstarijih na Balkanu, sa stotinama rukopisa i knjiga iz cijelog islamskog i mediteranskog svijeta, danas restaurirana i smještena u modernu zgradu u Starom gradu.

No ono što Husrev-bega izdvaja među graditeljima jest činjenica da nije gradio samo za elitu. Uz sve religijske i obrazovne ustanove, podigao je i imaret – javnu kuhinju koja je dnevno hranila stotine siromaha, studenata i putnika. Uz nju su bile i musafirhana (svratište za putnike), muvekithana (zgrada za mjerenje vremena molitve), pa čak i bolnica. Njegov model grada bio je inkluzivan i samoodrživ.

Gazi Husrev-begov muzej- biblioteka Photo: Dudlajzov Depositphotos

Trgovački život Sarajeva

Gazi Husrev-beg je Sarajevo pretvorio i u trgovačku metropolu. Srce te vizije bio je bezistan – natkrivena tržnica iz 1555. s preko 70 dućana, gdje su se trgovali svilom, začinima, nakitom i tkaninama iz cijelog Osmanskog Carstva.

No najambiciozniji projekt bio je Tašlihan, kameni karavansaraj izgrađen između 1540. i 1543. godine, smješten uz bezistan. Imao je unutarnje dvorište s česmom, dvokatne sobe, konjušnice, skladišta – bio je to hotel, skladište i tržnica u jednom, i jedan od najluksuznijih hanova na Balkanu. Nažalost, požar iz 1879. godine uništio ga je, a preostali zidovi srušeni su 1912. Danas su njegovi temelji integrirani u dvorište hotela Europe i dalje simbolično prisutan tamo gdje je nekad kucalo trgovačko srce Sarajeva.

Vakuf – sistem koji traje stoljećima

Sve ovo Husrev-beg nije podigao iz hira, nego kroz sofisticirani sistem zadužbine tj. vakufa. Svoju imovinu, prihod od dućana, hanova, polja, pa čak i vodovoda, usmjerio je prema održavanju tih institucija. S vremenom, njegov vakuf postao je jedan od najbogatijih i najuređenijih u cijelom carstvu. I što je najvažnije, on još uvijek postoji. Danas se Gazi Husrev-begov vakuf brine o održavanju medrese, džamije, biblioteke, ali i mnogih stipendija i kulturnih projekata.

Tašlihan, Photo: SnapTPhotography Depositphotos

Čovjek koji je ostavio grad

Gazi Husrev-beg poginuo je 1541. godine u Mokrom, blizu današnje granice s Crnom Gorom. Njegovo tijelo vraćeno je u Sarajevo i pokopano u turbetu pored džamije. I danas se ondje ljudi zaustavljaju, tiho prouče Fatihu, ili samo zastanu pred nišanima – jer teško je proći tim dijelom grada i ne osjetiti da si pod pogledom nekoga tko je taj grad doslovno stvorio.

Sarajevo danas – odjek vizije

Svaki kamen Baščaršije, svaki hodnik medrese, svaki rukopis u biblioteci, svaki prodavač u bezistanu, svi su oni dijelom jedne velike ideje koju je davno zamislio Gazi Husrev-beg. Njegovo nasljeđe nije samo materijalno; ono je i kulturno, socijalno, duhovno. On nije gradio spomenike sebi, nego strukture koje služe drugima. I to je razlog zašto njegovo ime i danas nosi snagu.

Gazi Husrev-beg nije samo prošlost Sarajeva. On je njegova osnova.