Biser Istre. Ovo je Dvigrad, srednjovjekovni grad koji je izgubio bitku s kugom

 Ako se zaputiš unutrašnjosti Istre, otprilike na pola puta između Pazina i Limskog kanala, naići ćeš na prizor koji kao da je iskočio iz stranica srednjovjekovne kronike. Okružen tihim brežuljcima, na stjenovitom uzvišenju, stoji Dvigrad – zagonetni grad-duplikat, napušten ali ne i zaboravljen. Iako danas nijem, njegovi kameni zidovi i ruševne kule šapuću priče o moći, borbi i propasti.

Dvigrad, Photo: DKH-Pictures Depositphotos

Područje naseljeno još od prapovijesti

Dvigrad, u ranijim izvorima poznat kao Due Castelli, dobio je ime po dvama susjednim naseljima: Parentinu i Moncastellu. Ova dva utvrđena naselja stajala su jedno uz drugo, dijelom i zbog prirodne obrane, dijelom kao odgovor na nemirna vremena. Kasnije će opstati samo Moncastello, danas poznat kao Dvigrad, dok će Parentina biti napuštena već u ranom srednjem vijeku.

Područje oko Dvigrada bilo je naseljeno još u prapovijesti, ali važniju ulogu stječe u doba Rimskog Carstva. Rimljani su ovdje izgradili manje utvrde koje su nadgledale važne trgovačke puteve između unutrašnjosti i luke u Poreču, a potom i prema Akvileji.

Dvigrad, Photo: uhg1234 Depositphotos

bastion u vjetrometini vlasti

Prvi pisani spomen Moncastella datira iz 879. godine, kada je područje pod vlašću franačkih knezova, no ubrzo ulazi u orbitu moćnih akvilejskih patrijarha. U 11. stoljeću grad prelazi pod vlast porečke biskupije, a zatim pod jurisdikciju grofova Goričkih. U to doba, Dvigrad već ima utvrde, crkvu i razvijen sustav obrane.

Kao što to često biva u istarskoj povijesti, nije dugo ostajao pod jednom krunom. Od 13. stoljeća nadalje, sve se više upliće moćna Mletačka Republika, koja postupno osvaja gradove duž zapadne obale Istre. Godine 1345., nakon nekoliko desetljeća sukoba i političkih igara, Mlečani konačno preuzimaju kontrolu nad Dvigradom.

Mletačka vlast donosi relativnu stabilnost, ali i militarizaciju. Ovo mjesto postaje značajna obrambena točka protiv prodora Austrijanaca iz unutrašnjosti i gusara s mora. Gradski bedemi se obnavljaju, kule podižu, a stanovništvo se bavi poljoprivredom, zanatima i trgovinom.

Propast grada…kuga i zaborav

Unatoč čvrstim zidinama, Dvigrad nije mogao obraniti svoje stanovništvo od nevidljivog neprijatelja – kuge. Epidemija koja je harala Istrom 1630. godine pogodila je i Dvigrad. Preživjeli su počeli napuštati grad i preseljavati se u obližnji Kanfanar. Premda je još neko vrijeme funkcionirao, već je sredinom 17. stoljeća izgubio većinu stanovništva.

Posljednji stanovnici napustili su Dvigrad 1714. godine, kada je i župna crkva sv. Sofije, smještena u središtu grada, ostavljena na milost vremenu. Njeni obrisi i danas dominiraju središtem ruševnog grada.

Dvigrad, Photo: uhg1234 Depositphotos

Legenda o blagu kapetana Henryja Morgana

Prema predaji, čuveni britanski gusar i kasniji guverner Jamajke, kapetan Henry Morgan, koji je u 17. stoljeću harao Karibima, navodno je na kraju života tražio sigurno mjesto gdje bi sakrio svoje golemo bogatstvo opljačkano po kolonijama. Vjeruje se da se nakon povratka u Europu sklonio u Istru i neko vrijeme boravio upravo u napuštenom Dvigradu, koji je tada već bio djelomično pust.

Legenda kaže da je Morgan, u tajnosti, zakopao svoje blago negdje unutar zidina, u jednoj od skrivenih prostorija ispod crkve sv. Sofije. Navodno je poubijao sve koji su mu pomagali kako nitko ne bi znao točnu lokaciju. Otada je blago ostalo neotkriveno – i još uvijek čeka pravog tragača.

Ova legenda nema povijesnu potvrdu, ali se toliko uvukla u lokalni duh da je Dvigrad nerijetko nazivaju i “istarskim piratskim gradom”. Blago nikada nije pronađeno – a tko zna, možda su tragovi još uvijek zakopani među kamenim ostacima.

Tihi čuvar vremena

Dvigrad je danas jedno od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih ruševina u Istri. Očuvano je više od dvjesto građevina unutar gradskih zidina – od stambenih kuća i kula do kapija i cisterni. Najimpresivniji dio ostaje gradska loža i glavna kula – simbol moći i obrane.

Ono što posebno fascinira jest ugođaj koji grad ostavlja: bez modernih intervencija, bez plastike i kafića, djeluje autentično, gotovo netaknuto. Danas je popularna destinacija za arheologe, zaljubljenike u povijest, ali i glazbenike i redatelje koji često koriste kulise Dvigrada za snimanje filmova i koncerata.

U posljednjim desetljećima, lokalne zajednice, u suradnji s arheolozima i konzervatorima, rade na očuvanju ovog vrijednog lokaliteta. Posjet Dvigradu postaje sve popularniji među turistima koji traže više od plaža i mora – one koje zanimaju priče uklesane u kamen. Ako zastaneš među njegovim zidinama, možda čuješ odjek koraka davno nestalih stanovnika…

Limski zaljev – potopljeni krški kanjon