Istražili smo Istru! Turneja po Momjanu, Oprtlju i Grožnjanu

Iako Istra u proljeće, ako te ne potrefi dobra temperatura ne znači puno, ovoga puta uspjela sam donijeti malo sunca za vikend. Moram priznati kako me je ovaj put do mora inspirirao Zagreb Underground festival koji sam posjetila prošli vikend u tunelu Grič.

Zašto? Zato što sam probala hektolitre brutalnog vina iz različitih dijelova Hrvatske, pa je bilo neizbježno prvi vikend zapaliti na obalu i nastaviti taj slijed.

Zagreb Underground, Photo: Matej Marjanović, Adria.fun & Underground Adria

Šššš šušti muškat žuti..

Nego, da ti ispričam što sam to ovoga puta posjetila i što želim preporučiti! Pored regularne rute Novigrad – Umag – Poreč, uputila sam se jedan dan do Motovuna, kao i vinarije Tomaz. Naravno, obje ruke slobodno u vatru daj ako te netko pita što sam pila, jer je odgovor uvijek: muškat žuti.

Novigrad, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

Njegovo veličanstvo „Dolce Anima“ vrhunsko je poluslatko vino, zlatnih nijansi koje mirisom podsjeća na cvijeće, koricu limuna i ostalo citrusno voće. Ovaj muškat najbolje se poslužuje uz razne deserte kao što su: čokoladna torta, cheesecake ili pak pita od jabuka. Kako sam u postu, ovoga puta držala sam se isključivo čaše.

Ono što je bilo zanimljivo kod vinarije Tomaz je što ima fantastičan pogled na brdoviti dio Istre, a sa druge strane direktno gleda na Motovun.

Što se parkinga tiče, ne moraš se bojati jer ga imaš na sekundu od vinarije, a ono što je jako važno reći: rezerviraj unaprijed stol jer je posjećenost velikaaa ( i to opravdano).

Vinarija Tomaz, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

Nakon dobrog vina, uputila sam se u Momjan, točnije u konobu Rino koja je u vlasništvu vinarske obitelji Prelac, ali po osobnom mišljenju spada među rijetke lokale koji opravdavaju pozitivan imidž istarskih rustikalnih konoba. Ajme mati, kakva slatkoća od ambijenta. Doduše, imala sam i zanimljivo društvo pa je ovo bio pravi 2 u 1 užitak.

Konoba Rino,Momjan, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

Domaća rakija od oraha na račun kuće, brza i kvalitetna usluga, kao i vrlo ljubazni konobari. Baš, baš za svaku preporuku. Dobra stvar kod unutrašnjosti Istre je što se za 15-tak minuta može doći od jedne do druge lokacije, a poseban gušt je van sezone kad još nema toliko turista.

Momjan, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

Još jedno otkriće ovog putovanja je, 378 metara nad morem, mjesto Oprtalj. Znam, vrlo zanimljiv naziv, ali ljudi moji, to je tako slatko, malo mjesto na brdu, sa odličnim pogledom, tipičnim starim istarskim objektima, pun zelenila.

Oprtalj ili Portole, kako ga još zovu domaći ljudi prema njegovu talijanskom nazivu, gradić je mistične ljepote, poput svojih susjeda Motovuna i Grožnjana. Što bi pjesma Fantoma rekla „Barbara možda smo bili previše blizu neba“.

Vrijedi svake sekunde i goriva do tamo! Jedino što za parking ne garantiram jer smo ga i mi jedva pronašli.

Zanimljivo je da sam ovih dana srela dosta ljudi koji voze ture bicikla ili planinare. Osobito je inspirativan putnicima koji vole samostalno i bez puno buke otkrivati slojevitost starih gradića.

Evo i nekoliko događanja koji se ne smiju propustiti u Oprtlju.

A što se dobre klope tiče u Oprtlju ima i jedna slatka konoba u kojoj se može predahnuti ili pojesti nešto lokalno.

Oprtalj, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

I sad jedno ne tako fino iskustvo u Grožnjanu, koji se nalazi na nekih 20 minuta od Oprtalja, ili možda malo manje ako je prazna cesta i vozi se koji kilometar brže (ako pitamo moju majku, u redu je stići i za pola sata haha).

Unutrašnjost Grožnjana koja je vrlo specifična i očaravajuća, ma prava umjetnost za sebe, kvari se kafićem koji je odmah na ulazu među zidinama. Osim što je usluga i ponuda bila loša, ni cijena za dvije kave (espresso) od 6,5 eura nije za pohvalu, al hajde turizam cvijeta, pa nećemo kvariti.

Grožnjan, Photo: Jelena Mirić, Adria.fun

I dok se spremam za povratak u kišni Zagreb, razmišljam o svom izlasku iz zone komfora zbog koje sam probala pizzu sa lososom, origanom i rajčicom, bez sira zbog već spomenutog posta. Ta pizza u kombinaciji sa malo slanijim tijestom: Mljac! Moraš je probati!

Uh, skoro sam zaboravila i dimljenu tunu koja se reže kao pršut, samo puno, puno finije moram priznati.

Naravno kao i svaki put, već sam napravila listu za idući dolazak jer je nemoguće sve obići odjednom, a dok ti ne donesem iduće preporuke, drži se onog već poznatog: domaćeg muškata žutog!