Kameni gradovi Visa (7): Crkva sv. Marije Gusarice

Ovogodišnji odlazak na Vis, kao što možeš primijetiti iz svih nastavaka serijala Kameni gradovi Visa, bio je veoma aktivan. Iako je ovo moje omiljeno odredište za odmor ove godine postala omiljena destinacija za istraživanje, nije me zaustavilo da se barem jednom po obilasku ne okupam i u ovom prekrasnom čistom Jadranu. Otok Vis doista dobro poznajem i zavirila sam i u njegove najmanje i najnepoznatije kutke, ali mogu reći da je ovo bila prva prilika da osim tvrđava istražim i još pokoji kameni “grad”, to jest, njegove crkve.

Zašto baš crkve, sigurno se pitaš? Pa evo upravo u Komiži možeš doista vidjeti i vrlo zanimljive primjerke poput crkve sv. Nikole o kojoj ćemo pričati neki drugi put, utvrđenoj crkvi sv. Roka, crkvi Gospe od Sedam Žalosti, ali i crkvi sv. Marije koju još nazivaju i “Gusarica”.

Sve do jedne krase zaista zanimljive priče o kojima ćeš, vjerujem, htjeti znati nešto više.

Komiža, Photo: Adria.fun

Ako odlučiš baš kao i ja provesti vrijeme u Komiži, a poželiš se i dobro okupati, vrlo vjerojatno ćeš otići na plažu baš na kojoj se nalazi i Gusarica. Čim joj se približiš, zasigurno će ti privući pažnju, pa makar je gledao/ la s mora ili kopna, baš kao što je i meni.

I tako, jednog vrućeg poslijepodneva, prije odlaska do same plaže na osvježenje, primijetim da su vrata crkve sv. Marije napokon otvorena, pa pristojno, dok sam još uvijek obučena, odlučim saznati što se to tamo sve skriva.

Crkva sv. Marije – Gospa Gusarica, Photo: Adria.fun

Dok istražujem ovu zanimljivu crkvu, saznajem da je upravo ona druga po starosti u Komiži. Izgrađena sredinom 16. stoljeća, crkva sv. Marije ili ti Gospe Gusarice, dobila je ovo vrlo zanimljivo ime po usmenoj predaji koja kaže da je od strane gusarskog broda upravo iz nje ukradena slika Gospe, te je potom došlo do neočekivane oluje. U strahu od brodoloma, smatrajući da je oluja izazvana od strane više sile, pirati su bacili sliku u more koje ju je odnijelo nazad točno do obale ispred crkve iz koje je i ukradena. Jesu li preživjeli oluju, to nažalost nije poznato.

Naravno, osim ove zanimljive legende postojalo je i još nekoliko njih, no upravo je ova verzija zapisana od strane Apostolskog vikara Petara Moraria u 17 stoljeću, ali i patera Luke Kuljiša u 18 stoljeću. Koliko tu ima istine, nikada vjerojatno nećemo znati, no priča je to koja živi i dan danas, pa neka tako i ostane.

Crkva sv. Marije – Gospa Gusarica, Photo: Adria.fun

Izvana, crkvu krase čak tri spojena trokutna pročelja u renesansnom stilu, te zdenac sa raznim ugraviranim prikazima s njezine desne strane. Evo kako on izgleda izbliza.

Crkva sv. Marije – Gospa Gusarica, Photo: Adria.fun

Čim sam ušla u crkvu, iznenadilo me kako zapravo puno veća izgleda izvana, nego iznutra. Odmah s ulaza dočekao me je i čuvar koji mi je rekao da je slobodno i razgledam, a da više o njoj mogu saznati s brošura koje se nalaze sa strane. Naravno da sam upravo to odmah i učinila, iako mi je već na prvu pažnju privukao glavni oltar posvećen i samoj Gospi Gusarici.

Upravo ispod tog oltara nalazi se i izvor vode koji je kanalom spojen do samog zdenca koji sam i spomenula.

Crkva sv. Marije – Gospa Gusarica, Photo: Adria.fun

Okrenem se oko sebe i gle još čuda. Iza mene ugledam najstarije orgulje u cijeloj Dalmaciji koje je 1670 godine izradio poljski redovnik Stjepan Killarevich. S moje lijeve, ali i s desne strane smjestila su se još po dva oltara, oni Presvetog Srca Isusovog, Svetog Antuna Padovanskog, oltar Svetog Arkanđela Mihaela i Svetog Ivana Krstitelja.

Osim njih, tu je i kip Gospe od krunice u srebru koji je poklonjen crkvi od strane Mate Ivčevića još u 17. stoljeću. Baš taj kip predstavlja i jedan od najboljih venecijanskih radova od srebra na cijeloj Hrvatskoj obali. Zanimljivo, zar ne?

“Malena, ali veoma inspirirajuća”, pomislila sam si na izlazu iz crkve. I tako, dok sam se još malo divila njezinoj vanjskoj ljepoti, odlučila sam nakon kupanja odmah krenuti prema slijedećoj crkvi, onoj sv. Nikole, za koju se kako čujem, isto tako vežu veoma zanimljive priče!

Ova objava sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.