Nekada sramota, danas atrakcija! Ovo je Matera, grad uklesan u stijenu

U srcu južne Italije, u regiji Basilicata, smjestila se Matera, grad čija se povijest ne čita samo u knjigama nego doslovno iščitava iz kamena. Površno promatraču izgleda kao da su kuće nasumično naslagane po brdu, no tko se upusti u šetnju tim uličicama, ubrzo shvati da se nalazi na mjestu koje nadilazi pojam običnog grada. Matera nije sagrađena, ona je isklesana u vapnenačke stijene koje se protežu kroz tisućljeća.

Matera Photo: ermess Depositphotos

Najprepoznatljiviji dio Materi čine Sassi, pećinske nastambe koje su nastajale tisućama godina. Prvi tragovi ljudske aktivnosti u ovom području sežu sve do kamenog doba, što ju svrstava među najstarija kontinuirano naseljena mjesta u Europi. Ono što ostavlja bez riječi jest činjenica da su ljudi ovdje stoljećima živjeli gotovo istim ritmom, zajedno s vlastitim svakodnevnim navikama, obiteljima, vjerovanjima i životinjama.

Do sredine dvadesetog stoljeća, Matera je bila simbol siromaštva. Stanovnici Sassa živjeli su bez električne energije i tekuće vode, često dijeleći prostor s domaćim životinjama. Ta slika bijede i zaostalosti potaknula je vlasti da pedesetih godina prošlog stoljeća evakuiraju tisuće ljudi iz starih pećinskih domova i pokušaju zaboraviti ono što se doimalo kao sramota nacije.

Matera Photo: ermess Depositphotos

No grad nije mogao ostati zaboravljen. S vremenom, upravo ono što je nekoć bilo označeno kao civilizacijski neuspjeh, prepoznato je kao neprocjenjivo nasljeđe čovječanstva. Matera je doživjela tiho i uporno uskrsnuće.

U posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća i početkom dvadeset prvog, obnovljene su brojne pećinske kuće, a nekadašnje ruševine pretvorene su u muzeje, umjetničke prostore, restorane i čak luksuzne hotele.  Matera je 1993. godine uvrštena i na UNESCO-v popis svjetske baštine, a 2019. postala je europska prijestolnica kulture.

U međuvremenu, ovaj grad je pronašao i sasvim poseban kutak u suvremenoj popularnoj kulturi. Zbog svog gotovo biblijskog izgleda, Matera je postala omiljena kulisa za snimanje filmova. Pier Paolo Pasolini ovdje je snimao svoje Evanđelje po Mateju, a Mel Gibson izabrao je upravo Materu za prikaz Jeruzalema u Pasiji. Njezin labirint kamenih kuća, stubišta, terasa i šupljina stvara dojam mjesta koje nije vezano za jedno razdoblje, nego postoji izvan vremena. Hodajući tim prostorima, čovjek lako povjeruje da su slojevi vjere i borbe urezani u kamen jednako duboko kao i same prostorije.

Ali Matera nije samo apstraktna priča o povijesti i estetici. To je mjesto gdje svaki kutak nudi nešto opipljivo i stvarno, mjesto koje se doživljava svim osjetilima. Ako želiš osjetiti kako su ljudi živjeli u tim kamenim domovima, posjeti Casa Grotta, vjerno rekonstruirani interijer nekadašnje pećinske kuće. Ispod glavnog gradskog trga nalazi se i Palombaro Lungo, golema podzemna cisterna za vodu koja izgleda poput tihe katedrale isklesane ispod površine.

Na najvišoj točki starog grada uzdiže se katedrala svetog Eustahija, čije romaničke linije nadgledaju čitav kameniti krajolik. S njezina platoa puca pogled koji obuhvaća oba Sassa i kanjon Gravine, prirodnu pukotinu uz koju je grad izrastao. Na suprotnoj strani kanjona, do koje vodi kratka vožnja, nalazi se vidikovac s kojeg Matera izgleda kao prizor iz sna, osobito u zlatnim satima prije zalaska sunca.

Matera, Photo: AdryPhoto Depositphotos

Jedan od najmističnijih doživljaja pružaju crkve uklesane u stijene. Ove rupestralne crkve, njih stotine, posvuda su razasute po Materi i okolnim brežuljcima. Neke su male i jednostavne, druge bogato ukrašene freskama koje su stoljećima preživjele vlagu, tamu i zaborav. Crkva Santa Maria de Idris, smještena na dramatičnoj stijeni iznad Sassa Caveoso, i crkva San Pietro Barisano, s podzemnim grobnicama i freskama iz srednjeg vijeka, samo su djelić duhovne i umjetničke baštine koju ovaj grad nosi u sebi

Matera je danas mjesto koje očarava kontrastima. Između prošlosti i sadašnjosti, svetog i svakodnevnog, kamenog i živog. Iako je prošla trnovit put od simbolične sramote do kulturne prijestolnice, zadržala je ono najvažnije, a to je autentičnost. Umjesto da bude muzej pod otvorenim nebom, postala je grad koji se živi i otkriva korak po korak. Ako te privlače povijest, neobični krajolici i mjesta koja ne nalikuju ničemu poznatom, Matera je grad koji vrijedi posjetiti.