Močvara Bardača je nekada bila dom mnogobrojnih vrsti ptica, a danas polako nestaje
Iako nam nije praksa pisati o negativnim stvarima, želimo da se upravo ovaj članak shvati kao poruka za sve generacije, pa i one koje tek dolaze. Neka ovaj tekst bude prikaz onoga kako ljudski utjecaj može uvelike oštetiti područja koja su nam, kako se kaže “Bogom dana”, te kako nebriga može dovesti do sve većih i većih posljedica, kako za floru i faunu, tako i za ljudske živote.
Na svega 30-ak kilometara od graničnog prelaza Gradiška, na samoj granici Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, okužena Savom i Vrbasom, smjestila se močvara Bardača, nekada jedno od najvažnijih močvarnih područja u državi. Područje je to u blizini općine Srbac nedaleko od Banja Luke koje je karakterizirano kao ramsarsko područje, to jest, zaštićeno močvarno područje od međunarodnog značaja.
No iako je zaštićeno, svake godine je sve manje i manje.

Močvara Bardača, Photo: Malesevic Darija, CC BY-SA 4.0
Bardača je nekada imala 11 jezera. Područje je napajala Savina pritoka, rijeka Matura, a prostirala se na više od 3.500 hektara dok je ukupna veličina svih jezera bila oko 730 hektara. Danas, od svih 11 jezera ostalo je samo jedno koje služi za ribolov.
Osim što se nekada smatralo jednim od najbitnijih močvarnih područja, bilo je stanište od oko 200 vrsti ptica, koje su baš ovdje uzimale predah na putu prema jugu, i preko 300 vrsta vaskularnih biljaka.
No osim prirodnih ljepota i važnosti, ovo područje doprinosilo je naveliko i njegovom stanovništvu, pa se je tako ovdje godinama uzgajala riba. U 70-tim i 80-tim godinama 20.stojeća, od ribolova je stanovništvo dovoljno zarađivalo da prehrani obitelj.
U jezerima se oduvijek mogao pronaći šaran, amur, štuka, som, smuđ i mnoge druge vrste.

Močvara Bardača, Photo: Malesevic Darija, CC BY-SA 4.0
Nažalost, zbog privatizacije, promjena tokova rijeka, gradnje nasipa i prenamjenama područja u poljoprivredno zemljište, močvarno područje Bardača se sve više smanjivalo, velika količina ptica ga je jednostavno napustila, a ribolov je postao samo hobi za one stanovnike koji su ostali.
Oko onoga što je i ostalo, nastao je sportsko – rekreativni centar, restoran s umjetnim jezerima, te pokoja ribarska kućica na ribnjaku.
View this post on Instagram
Iako je područje zaštićeno od 2007. godine, civilne udruge za zaštitu prirode neprestano biju bitke još od 2003. godine s privatnim vlasnicima i predstavnicima vlasti, koji ovo područje konstantno iskorištavaju. Tako je od svega onog lijepog ostalo samo izletište.
Nadamo se da će doći do promjena na bolje i da ovaj članak neće postati samo uspomena na ono što je nekada bilo važno! Tebi preporučujemo da ga obiđeš dok još imaš prilike!
Odgovori