Najstarija džamija u Bosni i Hercegovini? Povijest koja se lomi između predaje i papira

U zemlji gdje rijeke teku kao žile koje spajaju epohe, a džamije niču poput svjedoka nad vremenom, pitanje koja je najstarija džamija u Bosni i Hercegovini nije samo stvar godine upisane u kamen ili dokument. To je pitanje sjećanja, tradicije i identiteta i, kao što to obično biva u ovim krajevima, odgovor ovisi o tome koga pitaš.

Dvije džamije, dva grada, dvije povijesti. Jedna uz Miljacku — druga nad Drinom. Jedna duboko ukorijenjena u osmanskim zapisima, druga u narodnom pamćenju. I obje, tvrdoglavo najstarije.

Careva džamija u Sarajevu, Photo: fotokon Depositphotos

Careva džamija u Sarajevu

Na mjestu gdje je Isa-beg Ishaković odlučio zasaditi korijen budućeg Sarajeva, sagradio je i ono što se danas smatra prvim monumentalnim tragom islama u Bosni – Carevu džamiju poznata i pod imenom džamija sultana Mehmeda II. Fatiha. Prvotno drvena, sagrađena negdje oko 1457., njezino se postojanje prvi put potvrđuje u pisanoj formi 1462. godine, u njegovoj vakufnami – dokumentu toliko važnom da ga neki nazivaju “rodnim listom” Sarajeva.

Nije preživjela netaknuta. Rušili su je i požari i ratovi, ali svaki put se iznova dizala, sve raskošnija. Današnji oblik duguje obnovi iz 1566., kad je sultan Sulejman Veličanstveni odlučio ostaviti carski pečat nad Sarajevom.

Povijest je ovdje jasna, konkretna, zapisana. Ali baš u toj urednosti leži i dilema – je li pisani trag dovoljan da presudi vremenu? Je li starost samo ono što je ostalo na papiru?

Careva džamija u Sarajevu, Photo: fotokon Depositphotos

Turhan Emin-begova džamija u Ustikolini

Daleko od prijestolnica i kaligrafskih dokumenata, uz tišinu rijeke Drine i sjenke bosanskih planina, u Ustikolini stoji džamija za koju mještani tvrde da je starija od svake druge. Godina koju navode? 1448.

Nema vakufname, nema uklesanog dokaza. Postoji samo priča – ali priča koja se ponavlja stoljećima, prenosi s koljena na koljeno. Postoji i kamen temeljac, postoji sjećanje da je vjera ovdje pustila korijen dok je ostatak zemlje još bio u prijelazu.

Ironija leži u imenu: Turhan Emin-beg, po kojem džamija danas nosi ime, prema osmanskim izvorima umro je tek 1560-ih. Je li on doista sagradio ovu džamiju? Ili je samo dao svoj pečat na ono što je postojalo prije njega? Nitko ne zna, a možda nikad ni nećemo znati.

Ono što znamo je da je džamija više puta rušena, a posljednji put obnovljena sredinom 20. stoljeća. I da za narod ovoga kraja, njen datum nije broj – nego ponos.

Povijest između Drine i Miljacke

I tako se priča o najstarijoj džamiji u Bosni i Hercegovini ne može ispričati bez nijansi. Ako vjeruješ arhivima, papirima i sultanskim dekretima, tvoj odgovor će biti Careva džamija. Ako vjeruješ pamćenju naroda, gledat ćeš prema Ustikolini.

Istina možda nije ni na jednoj strani u potpunosti, a možda je upravo u toj dilemi — najstarija džamija u Bosni i Hercegovini možda nije samo jedna zgrada na jednoj lokaciji, već slojevita priča o susretu imperija, vjere i ljudi, između rijeke Drine i Miljacke.