Zavirili smo do zaboravljene utvrde Nutjak koja iznad Cetine skriva pogled vrijedan milijune eura

Ako se nađeš u dalmatinskom zaleđu, u kraju gdje se more još ne vidi, ali se u zraku već osjeća njegova blizina, nemoj propustiti skrenuti prema mjestu koje ne piše velikim slovima u vodičima. Voziš li iz Splita prema Trilju, preko naplatnih postaja Bisko i dalje državnom cestom D60, ovu utvrdu nećeš ugledati ni s jedne strane. Ona nije odmah vidljiva ni označena, a skriva se na rubu litice iznad Cetine.

Da bi joj prišao, moraš sići s glavne ceste na makadamski put, otprilike jedan i pol kilometar prije vidikovca Trilj. Taj put vodit će te prema kanjonu, a nakon pet minuta lagane vožnje stižeš do dijela gdje nastavljaš kozjim putevima pješice prema ostacima utvrde Nutjak.

A kad joj se napokon približiš, pred tobom se počinju nazirati obrisi bedema. Zidovi izrastaju iz stijene gotovo neprimjetno, kao da ih nije sagradio čovjek nego priroda sama. Prilaz je sa sjeverne strane, a nagrada je pogled koji se s vrha otvara prema Cetini i čitavoj okolici. Rijeka vijuga duboko ispod utvrde, probijajući se kroz uski kanjon koji s visine izgleda gotovo nestvarno.

Nutjak, rijeka Cetina, Photo: Adria.fun 

Ako nisi znao/la, Nutjak je izgrađen sredinom 15. stoljeća, u vrijeme kada su osmanske vojske prelazile rijeke i planine i sve više pritiskale zapadne rubove tadašnje hrvatske zemlje. Utvrdu je dao podići vojvoda Žarko Dražojević, lokalni plemić koji je shvatio važnost kontrole prijelaza na Cetini. Nije gradio monumentalnu građevinu, nego čvrstu točku oslonca, stražarnicu i obrambeni punkt iz kojeg se moglo nadgledati i reagirati.

Utvrda nije velika. Zidovi su jednostavni, prilagođeni prirodnom obliku stijene, a unutarnji prostor bio je dovoljan tek za manju posadu. Na rubu nalazila se i osmatračnica, kula s koje je pogled pucao prema dolini i rijeci. S najnižeg dijela utvrde vidi se prostor nekadašnje unutrašnjosti, gdje su bile smještene prostorije za vojnike i skladišta. Voda se vjerojatno dovodila s okolnih izvora ili skupljala u cisternama. Sve je bilo funkcionalno, skromno i podređeno svrsi obrane.

Nutjak, Trilj, Photo: Adria.fun  

Iako Nutjak nikada nije bio scena velikih bitaka, njegova uloga bila je presudna. Bio je rana crta obrane i signalna točka. U narodnoj predaji ostao je zapamćen i kao utvrda u koju su slani “jadnici”, vojnici bez izbora, koji su ondje boravili sami i izloženi. Nije teško zamisliti tu težinu kad stojiš na kamenim zidinama, s pogledom koji seže kilometrima. Biti tu značilo je biti prvi na udaru, ali i prvi koji će dignuti uzbunu.

Kad je Osmansko Carstvo potisnuto prema unutrašnjosti, a granice se pomaknule dalje na istok, Nutjak je izgubio svoju vojnu funkciju. Krajem sedamnaestog stoljeća postaje suvišan i napušta se. Nije srušen, nije preuređen, samo je ostao gdje jest. Vjetar, sunce i vrijeme odradili su svoje, ali oblik utvrde i dalje se jasno prepoznaje. Bedemi, ugao kule, raspored unutar zidina, sve je još tu ako znaš gledati.

Nutjak, Trilj, Photo: Adria.fun 

Ovdje nećeš naići na informativne ploče ni uređene staze, ali upravo ta sirova jednostavnost daje ovom mjestu autentičnost. Nutjak nije muzejski primjerak, nego stvaran povijesni prostor koji možeš doživjeti bez filtera, a idealna je lokacija i za fotografe jer pogled s ruba tvrđave obuhvaća rijeku, litice i dolinu u jednom kadru koji se ne zaboravlja. Za one koje zanima povijest ili doživljaj prostora koji govori i bez riječi, ova utvrda nudi više nego što se na prvi pogled čini.

 Nutjak je doista više od ruševine. To je razlog da siđeš s glavne ceste i istražiš zaboravljeni, ali važan komadić Dalmacije. Nas je uvjerio već pri prvom posjetu..