S Vitoroga se vidi daleko!

Kada alarm zazvoni radnim danima i opomene nas da treba ići u školu, na fakultet ili na posao mislim da nam svima „padne klapna“, ali što kada te isti taj alarm opominje da je vrijeme za dan na planini? Ne znam za tebe, ali ja brže-bolje iskočim iz kreveta! 😀

Pet sati ujutro. Na ulici samo jedan zaljubljeni par, za koji bih rekla da se vraća iz provoda, i ja. U jednoj ruci cipele, u drugoj vrećica sa rezervnom odjećom (gle čuda, najavili su kišu), a na leđima ranac, pa put autobusa koji, ni više ni manje, vozi prema Vitorogu.

Vitorog odn. Vitorozi

Vitorog je planina u Bosni i Hercegovini koja se nalazi u sklopu dinarskog planinskog lanca u predstavlja granicu između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Vrh planine Vitorog raskrsnica je između općina Šipovo, Glamoč i Kupres. Okolina Vitoroga odiše prirodnim ljepotama. Točnije, sȃm Vitorog je jedna ogromna prirodna ljepota od 1.747mnv (Mali Vitorog) i 1.906 mnv (Veliki Vitorog).

Polazna točka bila je selo Šemanovci koje me je oduševilo „na prvu“. Mir, tišina, bajkovit pejzaž i ljudi… Ali ne bilo kakvi ljudi, nego oni koji još uvijek njeguju istinske ljudske vrline, što je danas rijetkost – priznat ćete… Mala zakuska, čašica rakije, kako tradicija u BiH nalaže, pa pravac Vitorog!

Pogled na Mali Vitorog, Photo: Ana Timarac

Nije moglo ljudsko oko nagledati se ljepote. Gusta šuma, duge cvjetne livade, uređene staze, pokoja divlja kokoš i žamor planinara. Nas šezdesetak. Na Mali Vitorog penjali smo se oko 3 sata, dok nam je do Velikog Vitoroga bilo potrebno još 2. Kada se sa Malog Vitoroga pružio pogled na Veliki Vitorog, priznajem, nije mi bilo svejedno, ali opcija povratka nije bila u opticaju. Pomislih: „Nema odustajanja! Što viši vrh osvojim to bolji i ljepši članak za Adriu.“😉

Pogled na Veliki Vitorog, Photo: Ana Timarac

I zaista je bilo tako, nakon 6 sati hoda, sa pauzama, osvojismo Vitorog i mahnusmo u daljinu Osječenici, Klekovači i Plješevici, potom Šatoru, Dinari, Troglavu, Cincaru, a onda, povrh Kupreškog polja, i Vranu, Čvrsnici, Raduši, Vranici, te gorostasnom Vlašiću.😊

Zajednička fotografija na vrhu Velikog Vitoroga, Photo: Ana Timarac

Nakon fotografiranja pojurismo sa vrha jer je počeo grad… Na sreću brzo je ustupio mjesto suncu koje nas je pratilo sve vrijeme tokom povratka do sela. A što misliš što nas je tamo čekalo? Grah, naravno! Prosto je nemoguće da odlazak na planinu prođe bez graha.

Oko 22.30 vratili smo se u Banja Luku. Zglobovi otečeni, noge bolne, lice izgorjelo od sunca, a srce puno nevjerojatnih uspomena koje će živjeti još dugo, duuuugo!

Što mi je ovo potrebno u životu?

P.S. Svaki put na početku pohoda zapitam se „što je meni ovo potrebno u životu“?, ali nedugo nakon toga priroda odgovori „zbog mene!“. Dobro pogledaj fotografije pa ćeš vidjeti i  sam odgovor, a možda te potakne da se u skorije vrijeme zaputiš ka Vitorogu. Možda se i sretnemo. 😊 Vedro!