Selo Karuč je ribarska priča utisnuta u obale Skadarskog jezera

Negdje između kamenitih krila Cetinja i mutnih zrcala Skadarskog jezera skriva se jedno od onih mjesta koje teško pronađeš na mapi, ali ti se u glavi ugnijezdi zauvijek. Skadar, to golemo oko Balkana koje promatra istok i zapad, dom je pelikana, manastira, utvrda i vremena koje sporo teče. I dok se većina putnika zaustavlja u Virpazaru, brodićima raznoseći svoja očekivanja niz vodenim rukavcima, oni znatiželjniji skrenu prema Karuču.

Put do ovog sela nije samo vožnja. To je svojevrsni prijelaz iz svakodnevice u jedno drugo doba. Kroz vijugave serpentine iznad jezera, gdje se krajolik miješa sa šuštanjem trske i zaboravljenim pričama ribara, dolazi se do sela koje, iako malo, ima dušu veću od mnogih gradova.

Karuč, Photo: monticello Depositphotos

Karuč nije rođen kao naselje. Isprva je bio samo sezonski dom ribara, mjesto gdje su se mreže sušile na suncu, a ulov dijelio pod vedrim nebom. Tek kasnije, sredinom devetnaestog stoljeća, ljudi su odlučili ostati. I s pravom su ostali.

Na brdu iznad sela, gdje pogled puca preko jezera sve do albanskih obala, stoji kamena kula, zimska kuća crnogorskog vladike i mitropolita Petra Prvog Petrovića Njegoša. Nije to dvorac ni palača, nego tvrdi simbol jedne prošlosti, utočište i stražarska točka u doba kada je i voda znala imati granice. Danas je ta kula nijemi svjedok jednog drugačijeg Karuča, ali još uvijek čuva pogled dostojan vladara.

Karuč, Photo: wellsie82 Depositphotos

Ovdje su kuće sagrađene kao da prate ritam stijena, terasasto se naslanjajući jedna na drugu. Sve je to sklad prirode i čovjeka, bez urbanog nasilja. U središtu sela, tik do obale, nalazi se Karučko oko, prirodni bazen savršeno uokviren stijenama, s vodom toliko bistrom da se čini kako ne pripada ovom svijetu. Legenda kaže da je to oko Skadarskog jezera, mjesto gdje ono gleda prema nebu.

Na prvi pogled čini se da se ovdje ne događa mnogo. Ali on priča u slojevima. U staroj čamčarnici od crnog drveta možda zatekneš ribara kako priča o parobrodu Skenderbeg, koji je ovdje potonuo još četrdeset druge godine prošlog stoljeća. Njegove kosti još leže pod površinom, a ronioci ih posjećuju kao podvodni spomenik prošlom vremenu. S druge strane obale lokalci će te pozvati i na domaće vino, prženu ribu i još koju dodatnu priču…

Karuč, Photo: monticello Depositphotos

U Karuč se ne dolazi slučajno. Iako je samo dvadesetak kilometara udaljen od Podgorice i još manje od Cetinja, nalazi se kao izvan svih tokova. A upravo zbog toga nudi ono što se drugdje teško nalazi, povezanost sa sobom, s prirodom, s prošlošću. Možeš ovdje sjesti u čamac i zaploviti između trske i vodenih cvjetova, možeš zagaziti stazom prema rijeci Crnojevića ili jednostavno ostati, gledati kako dan prolazi iznad staklene površine jezera.

Ovo nije mjesto za brzo preletjeti. On te uči da gledaš drugačije, ne očima turista, nego očima čovjeka koji traži istinu u malim stvarima. U mirisu dima, u oblucima pod nogama, u starom zidu što je izdržao sve režime. U tome je njegova snaga.

Ako već dolaziš na Skadarsko jezero, nemoj se zadovoljiti samo razglednicom iz Virpazara već skreni malo i potraži ovaj skriveni dragulj.

Skadarsko jezero: voda, bujni krajolici i izuzetna bioraznolikost