Špilja koja je nekada bila Titovo ratno skrovište na otoku Visu!

Mnogi su za otok Vis čuli iz 100 i jednog magazina koji tvrdi da je on pravi skriveni raj na Jadranu.. Iako su uistinu i u pravu, pravi razlog tom statusu je upravo mirnoća i predivne skrivene plaže poput Stinive. No, ovaj otok skriva neke druge slojeve vremena, te pruža više od tirkiznih uvala. Jedna od najzanimljivijih priča smještena je visoko u brdima iznad Komiže, tik ispod najvišeg otočkog vrha Huma. Tu, među stijenama i borovima, ušuškana je Titova špilja, mjesto gdje je, barem nakratko, odlučivana sudbina Jugoslavije.

Titova špilja, otok Vis, Photo: Adria.fun

Krenuo sam iz Komiže, iako sam mogao do nje i raznim planinarskim putevima, odlučio sam se zbog viši temepratura i radoznalosti uputiti autom prema Podšpilju. Upravo tu, pored zadružnog doma, gdje inače možeš kupiti najbolju vugavu i domaću rakiju, skrenuo sam prema Boroviku. Odmah u prvom zavoju, nakon Mladineove kule, nalazi se set stepenica koje vode upravo prema špilji.

No bez brige, nije daleko. Trebat će ti maksimum 10-ak minuta do gore ovisno o tvojoj kondiciji, a put će ti zasigurno pregraditi i poneki pauk koji je razvukao svoje remek djelo s jedne strane na drugu.

Titova špilja, otok Vis, Photo: Adria.fun

Titova špilja zapravo su dvije šupljine u stijeni, povezane kamenim stepenicama i djelomično pregrađene suhozidima. Skromne, bez ikakvog luksuza, ali upravo zbog te jednostavnosti djeluju još moćnije. Tu je, u ljeto 1944., Josip Broz Tito sa svojim najbližim suradnicima vodio partizanski otpor nakon što je jedva izbjegao njemačko bombardiranje u Drvaru. Dok sam stajao u hladovini špilje, gledajući prema pučini, moglo se zamisliti kako su tada, s istog mjesta, donosili strateške odluke, održavali tajne sastanke sa savezničkim časnicima i planirali sljedeće korake prema oslobođenju zemlje.

Vis nije slučajno odabran – otok je tada bio pod kontrolom partizana i britanskih snaga, relativno siguran od njemačke okupacije. Špilja, iako skromna, nudila je prirodnu zaštitu i prikrivenost, a istovremeno blizinu pomorskim vezama. Danas, ona ne nosi samo težinu kamena nego i težinu odluka koje su iz nje proizašle.

Titova špilja, otok Vis, Photo: Adria.fun

Iako je prošlo više od osamdeset godina, špilja nije izgubila svoju ozbiljnost. Nema suvenirnica, nema prodavača sladoleda. Samo tišina i natpisi koji govore što se tu dogodilo. Stajati unutra, u hladu stijene koja je nekad skrivala najtraženijeg čovjeka Europe, nosi sa sobom neobičan osjećaj. Nije to uzbuđenje, nije ni strah, više nekakvo tiho poštovanje prema vremenu koje je prošlo, prema ljudima koji su tada ovdje boravili, i prema ideji da čak i skromna špilja može postati mjesto iz kojeg se upravljalo pokretom koji je promijenio tijek povijesti.

Titova špilja, otok Vis, Photo: Adria.fun

Povratak niz stazu bio je brži, ali misli su ostale gore. Titova špilja nije samo prirodna formacija – to je povijesna kapsula, mjesto gdje kamen i ideologija susreću jedan trenutak ljudske odlučnosti. Ako se ikada nađeš na Visu, nemoj ju zaobići. Ne zato što je spektakularna u vizualnom smislu, nego zato što će ti tiho ispričati priču koja se ne zaboravlja.

Samo pogledaj zapadni dio otoka Visa, iznad Komiže, prema vrhu Hum. Gdje god pogledaš prema nebu, znaš da je negdje gore upravo špilja koja je, barem jednom, bila središte otpora.