Život u Lici: Varenike, base, malo kole i ličke pole iz rerne

Zaseok Krbavica, 13 kilometara od grada Korenice. Taj mentalitet ljudi teško se objašnjava. Ta navika da se ustaje oko šest, nakon toga se sprema brzinski doručak od base ( domaći sir), jaja, šunke, slanine i čaja ili kave sa domaćom varenikom. Kreće se dalje. Vodi se stoka na ispašu. Odlazi se u okolna brda i čuvaju se ovce, krave su odavno „samostalno“ u svom điru.

Nakon dva tri sata, vraća se kućama, muževi, očevi, braća odlaze na njivu kositi sijeno i pripremaju svježu travu za sušenje. Majke i bake ostaju praviti ručak i kad „upekne zvizdan“ svi smo na okupu.

Lika, Photo: Jelena Mirić

Idemo izist, „Vrag te peka, dokle će ručak da se hladi“ često je ponavljala moja baka dok se ljutila što ne ulaze u kuću. „Šucate okolo, kao da imam vremena čitav dan da stojim kod šporeta“, gunđala je često Mira. Na stolu se uvijek nađe neko kuhano jelo, uz domaću kapulu, kolu (lički naziv za domaći kruh) i nešto slatko da se pregrmi dan. Mi smo kao mlađi bili pošteđeni dalje pomagati, dok odrasli nastavljaju sa poslovima, sve do mraka.

Lika, Photo: Krešimir Sokčević Pixabay

Baka je znala praviti najbolje pole (krumpir) iz rerne (pećnice), sa dodatkom slanine, tada kao mesojed rado sam jela razne specijalitete, ali sada kao vegetarijanka prakticiram isti recept samo bez mesa. O njenom #homemade čaju od lipe neću ni pričati! Oko devet, pola deset navečer svi smo okupani i lagano se ide u „krpe“ (krevet).

Mogla bih ovakve dane opisivati do sutra, baš zato što ih više nema, nema te bezbrižnosti ni mene kao klinke, ni tog bijega od civilizacije, kao i one ispunjenosti da je puna kuća. Želim pisati o njima! O ljudima koji njeguju tradiciju, prave vrijednosti i žive svoj život bez obzira što se događa u „realnom svijetu“. Kako i zašto je ovog ljeta IN zeleni kupaći sa tufnicama ili plava kosa? Koga briga, kad se oni kupaju u svojim gaćama na hladnim jarugama i to im je taman za usput dok žure na drugi posao.

Lika, Photo: Božica Uglešić Unsplash

Pitala sam jednom prilikom strica, koji se nakon studiranja u Zagrebu vratio i dan danas živi tamo, Ćićko što te zadržava da još živiš tamo sam, sa toliko životinja i u svojoj planeti. Nisam nikad dobila pravi odgovor, ali u njegovim očima sam vidjela da ima nešto u tome i da ne može to svatko. Podrediti svoj život prirodi, životinjama, njivi i van signala životu? Znaš, i nije tako loše ustvari.

Jako je malo ljudi ostalo u lokalnim zaseocima, mnogo je kuća srušeno od starine, mnogi su otišli ‘trbuhom za kruhom’, a mnogi se jednostavno nalaze na onom gore svijetu.

Jako me rastužuje koliko bi se još moglo uložiti u lički turizam, uključujući Plitvička jezera, rodno mjesto i Memorijalni centar Nikole Tesle, kao i magistrale prema moru, wow! Čitav život sam maštala o tome da ću čitati reportaže i članke o svojim korijenima, navikama, životima i „freelancerima“ koji su proveli jedan dan u dolini. Vi nemate pojma kakve bi sve priče bile ispričane od ljudi koji, naizgled „neškolovani“, umiju ispričati svoje životne, ratne, ali i svakodnevne teme.

Lika zimi, Photo: Jelena Mirić

Ono što je također zanimljivo da se u bakinim starim ormarima nalaze haljine i košulje koje su sada IN, wow, koji paradoks „zaostalih ljudi“ koji su ispred vremena?

U svakom dvorištu nalazi se i bunar, koja koliba sa drvima koje su spremne za velike zime, kao i pas čuvar. Nećete proći neasfaltiranim putem, a da ne čujete lavež njemačkog ovčara Rokija ili Binga! Nema trgovine u dolini, a prva se nalazi u obližnjem gradu Korenica, kao i kafići. Odlazak u trgovine radi se jednom tjedno, naravno osnovnih potrepština, jer sve ostalo imaju kod kuće. Da, skoro zaboravih da se redovno kupuju dnevne novine i križaljke. Također, pokupe se iz kafića stare novine da se prelista šta se događalo prethodnih dana.

Domaćica (keksi) i napolitanke su nešto bez čega se ne možete pojaviti ako dolazite u goste. To je jednostavno GUŠT. Sad kad znate recept da vas prime u goste – dobro ste (nam) došli.