Znaš li koja to crkva krasi gotovo svaku fotografiju Rovinja?

Ako si ikad stao/la na rivu i podigao/la pogled prema starom gradu, velika je šansa da ti je oči odmah povukao isti prizor kao i svima drugima. Kamenita kuća do kamene kuće, uličice koje se penju kao da bježe od mora, a iznad svega jedna silueta koja drži cijeli Rovinj na okupu. Crkva svete Eufemije nije samo najprepoznatljiviji motiv razglednica, nego i mjesto gdje se u istom kadru susreću legenda, politika, pobožnost i graditeljska ambicija, sloj po sloj, stoljećima.

Na brežuljku koji dominira poluotokom, ondje gdje ti se čini da grad završava u nebu, crkva stoji kao svjetionik od kamena. Nije slučajno što je baš ona “na vrhu”. U doba kada su se gradovi branili visinom i pogledom, najvažnije građevine bile su istodobno i duhovni znak i strateška točka, a Rovinj je svoju najveću priču odlučio ispričati upravo odozgo, s mjesta koje vidi i pučinu i kopno.

Crkva svete Eufemije Photo: MazurTravel Depositphotos

Prije baroka, prije Eufemije

Danas je teško zamisliti Rovinj bez svete Eufemije, ali povijesno se na tom mjestu dugo štovao sveti Juraj. Prema lokalnim podacima, na vrhu je do desetog stoljeća stajala crkvica svetog Jurja, a i kasnije je ostao konpatron župe, pa njegov kip i danas ima svoje mjesto na glavnom oltaru. Taj detalj lijepo otkriva kako Rovinj ne briše stare slojeve kad dobije nove, nego ih nadopuni.

Tko je sveta Eufemija i zašto je Rovinj njezin grad?

Sveta Eufemija je bila kalcedonska mučenica, štovana u ranom kršćanstvu, a Rovinj ju danas slavi kao zaštitnicu i simbol grada. Njezin blagdan, 16. rujna, u Rovinju nije samo crkveni datum nego i dan grada, trenutak kada se duhovna tradicija i gradski identitet otvoreno preklapaju, baš kao što se u starom gradu preklapaju slojevi kamenih pragova iz različitih stoljeća.

Crkva svete Eufemije Photo: lugrin Depositphotos

Sarkofag koji je doplovio

Najpoznatiji rovinjski motiv nije ni zvonik ni pročelje, nego ono što se čuva unutra. U crkvi se nalazi sarkofag s relikvijama svete Eufemije, za koji se tradicionalno veže godina 800. kao trenutak dolaska u grad. Priča kaže da je sarkofag doplovio morem, kao kamena lađa, i da su ga ljudi uzalud pokušavali pomaknuti, sve dok nije došao trenutak u kojem se, po predaji, dogodila pomoć “odozgo”.

Pritom je zanimljivo da izvori ističu i samu materijalnost relikvije: relikvije se čuvaju u rimskom sarkofagu koji se povezuje sa šestim stoljećem, uz kasnije prilagodbe, što cijeloj priči daje dodatni “arheološki” osjeća.

Barokna crkva kakvu je Rovinj želio: gradnja od 1725. do 1736.

Današnja crkva u velikoj je mjeri rezultat velike rekonstrukcije i pregradnje u osamnaestom stoljeću. Ključni period je između 1725. i 1736., kada nastaje monumentalna barokna građevina u venecijanskom stilu. Projekt se vezuje uz venecijanskog arhitekta Giovannija Scalfarotta, uz dopune Giovannija Dozzija, što se često navodi kao znak da je zajednici bilo stalo ne samo da “ima crkvu”, nego da ima crkvu koja odgovara njezinoj ideji prestiža i ljepote.

Dimenzije same građevine objašnjavaju zašto unutra dobiješ osjećaj da si ušao u brod koji je okrenut prema nebu. Navodi se duljina oko 51 metar i širina oko 30 metara, uz visinu središnje lađe oko 17 metara, što je za Rovinj bilo monumentalno i tada, a i danas kad je oko tebe more manjih krovova i uskih ulica.

Važan detalj je i pročelje, koje se u dostupnim opisima datira u 1883. godinu. To znači da crkva, iako barokna u svojoj srži, u licu koje gleda prema gradu nosi i kasniji potpis.

Zvonik koji svi uspoređuju s Venecijom

Kad netko kaže “Rovinj na fotografiji”, u praksi često misli “zvonik svete Eufemije”. I nije čudo, jer se zvonik otvoreno uspoređuje s kampanilom bazilike svetog Marka u Veneciji. U literaturi se navodi da je građen od 1654. do 1680. prema planovima Antonija Manopole, dakle prije same barokne crkve kakvu danas poznaješ.

Na vrhu tornja nalazi se kip svete Eufemije koji se okreće i pokazuje smjer vjetra, pa zvonik nije samo simbol nego i živi instrument grada koji stalno osluškuje buru i jugo. Visina se u izvorima najčešće navodi oko 60 metara, a u nekim turističkim opisima i 62 metra, no u svakom slučaju riječ je o dominantnoj visini koja objašnjava zašto se toranj vidi gotovo odasvud, i zašto ga fotografije “same” traže čak i kad ti to nije plan.

Što te čeka unutra?

Crkva je trobrodna, građena na tragu starijih slojeva, a njezin sadržaj nije samo liturgijski nego i kulturni. Opisi ističu da se u njoj čuvaju umjetnine i predmeti različitih razdoblja, uključujući gotičke skulpture iz petnaestog stoljeća te slike iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, što je opet tipično za velike crkve na Jadranu: one nisu nastale u jednom danu, nego su stoljećima skupljale zavjete, darove i ukuse svojih ljudi.

A ipak, sve se u konačnici vraća sarkofagu. Kad dođeš do njega, shvatiš da se Rovinj nije vezao uz Eufemiju samo zato što je “zaštitnica”, nego zato što je njezina prisutnost u gradu postala priča koja se može vidjeti, dotaknuti pogledom i ispričati svakome tko prvi put uđe u nju.