Tradicija iz 1916. i pljeskavica koja nas je iznenadila. Vrijedi li stati u Oštariju Bolk?

Ako se nađeš na regionalnoj cesti između Postojne i Razdrtega, teško je ne primijetiti zgradu koju generacije putnika dobro poznaju. Kažu da je godinama ondje djelovao Bolk bar, obavezna postaja za kratku pauzu i susret. No iza te adrese krije se puno starija priča. Danas se ondje kuha pod imenom Oštarija Bolk, ali njezina povijest započinje mnogo prije novog natpisa na pročelju.

Još 1916. godine, u vrijeme talijanske uprave, ovdje je djelovala gostionica za koju se kaže da je bila prva u ovim krajevima. Nije služila samo za hranu i piće, nego je bila mjesto okupljanja, svojevrsni društveni prostor sela. Vodila ju je vlasnica Tončka Turk sa svojim nasljednicima, a iza tih zidova odvijao se svakodnevni život zajednice.

Iako danas prostor ima novo ime i novu energiju, ideja i dalje ostaje ista. To je još uvijek kuća uz cestu u kojoj se mnogi zaustavljaju.. pa tako ovog puta i mi!

Restoran je to danas čiju kuhinju, kako čujemo, vodi Neža Kobal, kuharica koja je iza sebe ostavila niz ozbiljnih profesionalnih adresa na kojima je gradila disciplinu i vlastiti kulinarski potpis.  Na jelovniku smo mogli pronaći razno razne pizze i tjestenine, ali glavni naglasak ipak je na mesu s roštilja, od ćevapčića i pljeskavica do miješanih mesnih plata. Uistinu bogata ponuda!
Nakon podužeg premišljanja, jer kad imaš “gladne oči” sve na jelovniku zvuči primamljivo, odlučili smo se za gurmansku pljeskavicu. Na stol je stigla iznenađujuće brzo, što nam je u tom trenutku, dok smo već ozbiljno ogladnjeli, bilo više nego dobrodošlo.

Oštarija Bolk Photo: Adria.fun

U nekim smo recenzijama prije dolaska pročitali da porcije navodno više nisu kao nekad, no nama je količina na tanjuru djelovala sasvim izdašno i više nego dovoljno. Pa je tako kolega, na moj upit kako mu se svidjelo, rekao – ” ma ja bih im dao 11 od 10!” A moram reći da se i meni usiinu svidjela. Meso fino začinjelo, lepinja mekana i topla.. evo sad mi sline cure..
Uz pljeskavicu smo naručili gaziranu mineralnu vodu, jedno piće i kavu za kraj.

Moram spomenuti da sama priča s početka ovog članka uistinu drži vodu. Dok smo sjedili u restoranu, primijetili smo da cijelo vrijeme postoji neki protok gostiju. Kako bi netko otišao, tako bi netko novi stigao. Čini mi se da smo dobro pogodili mjesto za svoj današnji ručak. Izgledom je sve bilo vrlo uredno, onako privlačno na oko, s pokojom starom fotografijom popraćenom pričom o tome kako su se nekada stari ovdje zabavljali.

Što se tiče cijena, vrlo je interesantno da su sasvim solidne. Naša pljeskavica bila je 20 eura po osobi, a ukupno smo s pićem i kavom platili 48 eura. Čini mi se sasvim okej. Kako mi se čini, sigurno ću se u ovaj restoran ponovno vratiti.