Izlet na Biševo? Očekuje te Modra špilja, pješčana plaža i najbolji tuna steak

Ako si dosad čitao ili čitala moje tekstove o otoku Visu i njegovom arhipelagu, znaš da već godinama ljetujem s obitelji na ovom otoku. I koliko god da ga poznajem, svaki put ga iznova otkrivam i sve više volim istraživati. Isto vrijedi i za njegovog najbližeg otočkog prijatelja. A danas ću ti ispričati kako izgleda izlet na Biševo, u slučaju da ga jednog dana i sam poželiš posjetiti.

Moram napomenuti da ovo nije reklama, ali i ovog puta sam se odlučio za izlet s agencijom gospodina Pjerina jer do sada s nikim nisam imao bolje iskustvo. Ovaj put nas je, doduše, vodio njegov sin i bilo je jednako odlično.

Komuna – Komiža, Photo: Adria.fun

Zašto uopće posjetiti Biševo?

Biševo je mali, krševit otok južno od Visa, na kojem danas živi jedva dvadesetak stalnih stanovnika. I premda brojke ne zvuče impresivno, ono što Biševo nudi je tišina, priroda koja još nije digla ruke od sebe i osjećaj da si zaista daleko od svega. Posebno je po svojoj Modroj špilji, o kojoj su ispisane stranice i stranice putopisa, ali i po vinogradima koji se uporno drže na škrtom tlu, po osami u kojoj ti i vjetar zna ime i po moru koje ovdje ima neku dublju nijansu plave.

U uvali Porat nalazi se pješčana plaža koja mami i one najtvrdokornije ljubitelje kamenih obala, savršena za kupanje i ljenčarenje. A ako se popneš do samog mjesta Biševo, na vrhu otoka, pronaći ćeš i Centar za posjetitelje Modra špilja koji je bila nekadašnja osnovna škola.

A za one željne tiših pustolovina, tu je i Medvidina špilja. Nekad sklonište sredozemne medvjedice, danas kutak za one koji znaju slušati šapat stijena.

Otok Vis – Pogled s Biševa, Photo: Adria.fun

Kako izgleda poludnevni izlet na Biševo?

Sad kad ugrubo imaš razlog za posjet, evo kako je to izgledalo za nas.

Izletnički brod nas je čekao u samoj komiškoj luci oko jedanaest sati. Iskreno, više bih volio da smo krenuli malo ranije, ali nije to ništa pokvarilo. Kad smo se svi ukrcali, mladi kapetan poveo nas je kroz neke od najljepših komiških uvala, poput Kamenice, Pizdice i nekoliko skrivenijih bisera. Usput je upoznao nove putnike s osnovama lokalne povijesti i pričama koje Komižu čine posebnom.

Pričalo se i o kamenim utvrdama, o Crkvi svetog Nikole, o Gusarici i zgradi Komune, ali i o nekim privatnim zgodama iz života obitelji Zanki i počecima njihove agencije. Sve to na jedan topao, nepretenciozan način, kao da ti prijatelj pokazuje svoj kvart.

Crkva sv. Marije – Gospa Gusarica, Photo: Adria.fun

Nakon toga, prva postaja bila je Modra špilja, najpoznatija i jedna od svega tri slična prirodna fenomena na Jadranu. Malo je onih koji za nju nisu čuli, jer se reklamira na sve strane zahvaljujući svom jedinstvenom nastanku. Dnevno je posjeti i do dvije tisuće ljudi, a redovi se počinju stvarati već od ranih jutarnjih sati. Ipak, ako ideš organiziranim izletničkim brodom, šanse da ćeš odmah doći na red su znatno veće, jer su te ture unaprijed dogovorene. Cijena ulaznice bila je 24 eura po osobi.

I tako, hop s broda na obalu, pa onda opet hop u manji brodić sa službenim vodičem koji će te provesti kroz sve što trebaš znati i vidjeti. Ni meni, ni ostatku obitelji, osim mojem zetu, to nije bio prvi put da ulazimo unutra. Sjećam se vremena kada smo mogli i zaplivati u špilji te sami istražiti kako izgleda iznutra. Naravno, toga danas više nema. Svaki brod uredno čeka svoj red, kako bi se izbjegle gužve i moguće nesreće.

Nakon slatkog obilaska i ponovnog divljenja ljepoti koja nam je bogom dana, vratili smo se do marine, gdje smo čekali da se i ostatak naše brodske ekipe vrati sa svoje ture. Otprilike desetak ljudi može stati u jedan brodić, pa se ulazi u špilju redom, u manjim grupama. Kad su se svi vratili, ukrcali smo se natrag na naš službeni brod i krenuli u daljnju avanturu oko otoka, sve do uvale s predivnom pješčanom plažom u Poratu.

Naravno, tu je uslijedio red plivanja, red sunčanja, ali i vrijeme za zasluženi ručak.

Porat, Biševo, Photo: Adria.fun

O samom ručku, točnije o restoranu koji se smjestio tik uz samu plažu u Poratu, morat ću napisati poseban članak. Imam recenziju za polizati prste. Sve što ti za sada mogu reći je ovo – bolji tuna steak i salatu od mahuna nećeš probati nigdje. Zna se, dragulj se ne izlaže bilo kome. Tako i ovaj restoran zna koliko vrijedi i mirno čeka one koji znaju prepoznati pravu stvar. Daleko od svih…

Poslije finog ručka i još jednog kruga plivanja, bilo je vrijeme za nastavak obilaska otoka. Brodom smo zavirili u razne male špiljice, neke poznate i označene, a neke tek pukotine koje znaju samo oni što tu žive cijeli život. Otkivali smo gdje komiški ribari nalaze svoj ulov, gdje se zimi hvataju lignje, gdje se Eleonorin sokol skriva po rupama u stijenama, ali i zašto se Medvidina špilja zove baš tako.

Ako kojim slučajem to ne znaš, moram ti reći da priča nije najsretnija. Riječ je o borbi za opstanak koju sredozemna medvjedica nije razumjela, a ni ribari tog vremena nisu znali kako drukčije. Nažalost, završila je kobno. Od tada nijedna nova više nije kročila unutra.
Sama špilja po sebi također je vrijedna pažnje. Duga je oko sto petnaest metara i vrlo prostrana, a sasvim je jasno zašto ju je baš ta medvjedica nekoć izabrala za svoj dom.

Usput smo čuli i poneku lokalnu zanimljivost, poput one da otok ima više automobila nego stanovnika, i da većina tih vozila nema ni registraciju.

Biševo, Photo: Adria.fun

I tako je došlo vrijeme i da se vratimo nazad u Komižu. Sunce se je već lagano spuštalo, more je postajalo mirnije, a lica umorna i sretna. U povratku, svatko je u sebi nosio poneki doživljaj više, jednu novu uspomenu, možda miris borovine, možda okus soli…no Biševo je opet pokazalo da nije samo otok, nego osjećaj. I čim smo zakoračili natrag na komišku rivu, znali smo da ćemo se jednom opet vratiti. Jer neka mjesta jednostavno znaju kako se ušuljati pod kožu.

Posjetili smo otok Brusnik! Ovo vrijedi doživjeti barem jednom u životu!