Pećina o kojoj malo tko zna, a skriva najdublje korijene ljudske prisutnosti u Lici

Jednom prilikom, kad nas je put odveo prema Otočcu, odlučili smo svratiti u Ličko Lešće, selo smješteno u zelenom prostranstvu gdje voda i kamen žive u savršenom skladu. Na samom izvoru rijeke Kostelke, lijeve i najveće pritoke rijeke Gacke, nalazi se Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda. Došli smo vidjeti mjesto gdje se čuva biološko bogatstvo ove rijeke i njezinih pritoka, ali taj je dan neočekivano postao i putovanje kroz vrijeme, tisućama godina unatrag.

Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda Photo: Adria.fun

Od Centra vodi staza lavande i smilja, mirisni put koji nas je privukao svojom tišinom i prizorima gotovo netaknute prirode. Nakon kratke šetnje, između grmova i stijena, ukazala se ploča s natpisom ARHEOLOŠKI LOKALITET PEĆINA. Ispod toga jednostavnog imena skrivao se ulaz u jednu od najstarijih ljudskih priča na prostoru Gacke doline.

Prema arheološkim istraživanjima, Pećina u Lešću najstariji je lokalitet na ovom području u kojem je otkrivena prisutnost čovjeka još iz razdoblja mezolitika, prijelaza iz starijeg u mlađe kameno doba, između 10000 i 4000 godina prije Krista. U njoj su pronađeni pougljenjeni ostaci životinjskih kostiju, mnoge s vidljivim tragovima obrade kamenim oruđem, što jasno svjedoči o čovjeku lovcu koji je u ovoj pećini nalazio zaklon, vatru i hranu.

Arheološki lokalitet Pećina, Photo: Adria.fun

Kasnija istraživanja pokazala su da se u Pećini živjelo i u srednjem te kasnom brončanom dobu. Na dubini od oko metar i trideset otkrivena je keramika lijepo glačane površine i skromne ornamentike, tipična za kraj brončanog doba. Iznad nje pronađen je sloj sige, koji ukazuje na razdoblje kada je stanovanje bilo prekinuto, a zatim tanki sloj crvenice nataložen s ulaznog dijela pećine. U starije željezno doba pećina je ponovno bila naseljena i služila kao privremeno sklonište. Istovrsna keramika pronađena je i na obližnjoj gradini iznad nje, što svjedoči o povezanosti naselja i stanovnika tog vremena.

Pećina nije samo najstarije nalazište na području Gacke, nego i ključ koji otkriva razdoblje prije pojave Japoda, naroda koji će kasnije obilježiti povijest ovog kraja. Japodska kultura, koja se razvila oko jedanaestog stoljeća prije Krista i trajala više od tisućljeća, često se smatrala dijelom ilirske, no sve se više promatra kao zaseban kulturni i etnički identitet. Prije njih, međutim, postojali su ljudi mezolita i ranog brončanog doba, upravo oni čije su tragove arheolozi pronašli ovdje, u Lešćarskoj pećini.

Zamisli to doba: divlje šume, rijeku punu riba, stijene koje su pružale zaklon i vatru koja je svijetlila u noći. Sve što je čovjeku tada trebalo bilo je na dohvat ruke. Nije čudo što su baš ovdje ostali njihovi prvi tragovi. Pećina ima velik otvor i blago nagnutu podnicu koja se spušta u dubinu. Kad stojiš u tom polumraku i pogledaš prema izlazu, svjetlost se prelijeva, a u daljini se čuje žubor izvora Kostelke, isti onaj zvuk koji su tisućama godina ranije slušali i oni prvi stanovnici ove regije.

Do Pećine je lako doći, potrebno je samo od izvora, odnosno od centra, krenuti stazom koja se blagim usponom penje kroz vegetaciju i nakon stotinjak metara spušta na drugu stranu do samog ulaza.

I dok se spuštaš prema toj tami koja je svjedok deset tisuća godina ljudske prisutnosti, shvatiš da je Pećina danas tek djelomično iskorišten turistički dragulj, ali onaj koji nudi iskustvo kakvo se rijetko nalazi.

Evo što još posjetiti u blizini...

Posjetili smo Majerovo i Tonkovićevo vrilo, dva dragulja doline Gacke!