Avantura u gradu Luksor – Drugi dan

Kad smo se drugi dan probudili, automatski sam otišao na isto mjesto koje sam spomenuo u svom prvom nastavku ovoga putopisa, žudeći za tim osjećajem, da napunim baterije i osjetim te dobre vibracije iz svog okruženja, a da naravno i napunim moj sada već vrlo gladan želudac s najukusnijim Luksorovim doručkom.

Nakon što su naši trbusi bili puni i zadovoljni, nazvali smo g. Ahmeda (vozač konjskih kola „Hantoor”) i dogovorili mjesto gdje ćemo se naći. Sreli smo njega i Boba pokraj trajektne marine i tako se nastavila naša avantura.

Kao prvo mjesto našeg obilaska odabrali smo Muzej mumifikacije, a tamo se stvarno imalo što i vidjeti. Očaravajuće je kako su stari Egipćani mumificirali sve, čak i svoje kućne ljubimce! No, to nije jedino što ćete tamo pronaći, možete vidjeti i grobnice sluga, kućnih ljubimaca i životinjskih čuvara poput aligatora. Neki od njih stari su tisuće godina, ali još uvijek u savršenom stanju. Tu se čuvaju i rezbareni kipovi i ploče, faraonske stolice, nakit i artefakti, a iz nekog razloga i mumificirane ribe!

Pitam se zašto bi mumificirali ribu iako su tik uz rijeku Nil ispunjenu njome. Možda su im neke vrste riba bile bogovi? 🤔

Nisam stručnjak za staroegipatsku povijest, pa ako znate odgovor na ovo, javite mi u komentarima ispod, volio bih znati odgovor.

Aligator, Photo: Ahmed Taha

Nakon ovog wow iskustva iz Muzeja mumifikacije, otišli smo u Muzej Luksor, uz pomoć našeg omiljenog prijatelja konja, veličanstvenog Boba Marleya! Uz prekrasan ritam koji je dopirao iz njegovog topota kopita na ulicama Luksora, stigli smo do muzeja. Ovo mjesto me isto tako ostavilo bez daha. Morate vidjeti ovu količinu kipova!

Ovaj muzej nije imao toliko mumija kao Muzej mumifikacije, ali je bio pun kipova njihovih bogova i kraljeva, raznih drugih artefakata, maski i nekih alata čudnog izgleda koje su vjerojatno koristili za izradu istih. Zanimljivo je da su čak uspjeli otvorit neke od odaja drevnih faraona. Nažalost, nisam ih imao priliku i vidjeti, ali koliko me pamćenje služi posvuda su bili ispisani hijeroglifima. Podovi također!

Lijesovi u Muzeju Luksor, Photo: Ahmed Taha

I opet je vrijeme brzo prošlo i već nas je uhvatio mrak. Pomalo smo i ogladnili, pa smo odlučili otići u drugi lokalni restoran. Kao što sam i očekivao, još jedan ukusan obrok bio je ljubazno poslužen. Nakon toga su nas gospodin Ahmed i Bob vratili na trajekt.

Kad smo se konačno vratili u gostinjsku kuću, g. Taha nam je rekao da idemo provjeriti krov. Navodno ćemo tamo pronaći nešto što će nam se svidjeti.

On je izgradio prekrasan prostor za svoje goste. Donji dio terase je imao prekrasan staromodan stolić za kavu i stolice koji su izgledali kao i cijela kuća Alaa Adin, a gornji dio je napravljen kao vanjski dnevni boravak u arapskom stilu! Izgledalo je tako lijepo da sam odmah poželio isto tako nešto napraviti i u svojoj kući jednog dana. I naravno, pogled na rijeku Nil noću je jednako lijep kao i ujutro, i čini ovo mjesto još boljim.

Sjedili smo, smijali se i slušali priče gospodina Tahe o ovom gradu. Nažalost, imam jako loše pamćenje kada su takve stvari u pitanju, pogotovo kada ih sam ne vidim (vjerujem da to zovu “Aphantasia” – fenomen koji uključuje nemogućnost vizualizacije stvari u glavi), stoga ih ne mogu podijeliti s tobom. Nadam se da ćeš imati priliku čuti kad jednom posjetiš Luksor i to izravno od lokalnog stanovništva.

U ovo doba grad se stišava, a mi smo već bili pospani i bez energije, mislim kako i ne nakon svega što smo proživjeli tijekom dana? Naravno, sutra nas čeka još jedna avantura. Jedva čekam da ti ispričam više…