Đurđevića Tara, most koji lebdi iznad najdubljeg kanjona Europe

Kad se prvi put nađeš na rubu kanjona Tare i pogledaš prema mostu koji se poput tanke linije pruža iznad goleme provalije, lako je razumjeti zašto je upravo ovo jedno od najpoznatijih mjesta u Crnoj Gori. Most na Đurđevića Tari ne djeluje kao građevina koja je prisiljena boraviti u surovoj prirodi oko sebe već kao snažan spoj koji lebdi između dviju stijena, visoko iznad smaragdne rijeke koja stoljećima probija put kroz planine.

Danas je to jedna od najvećih turističkih atrakcija sjevera Crne Gore, mjesto na kojem se zaustavljaju putnici, fotografiraju panorame i kreću na zip line ili rafting. Ipak, priča o mostu mnogo je veća od njegovog izgleda. Ovo je priča o jednom od najambicioznijih građevinskih pothvata na prostoru tadašnje Jugoslavije, o ratnim godinama, filmskim scenama i mostu koji je postao simbol čitavog kraja.

Most na Đurđevića Tari Photo: Dudlajzov Depositphotos

Kako je nastao most na Đurđevića Tari

Most se nalazi iznad rijeke Tare, između mjesta Mojkovac i Žabljak, na rubu kanjona koji je među najdubljima u Europi. Ime nije dobio po graditelju niti po nekom povijesnom junaku, već po obližnjem zaseoku i obitelji Đurđević koja je nekada živjela u blizini. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća postalo je jasno da je ovom dijelu Crne Gore potreban prijelaz preko dubokog kanjona. Cesta koja je povezivala sjever zemlje sa Žabljakom i Durmitorom bila je teška i spora, a prelazak preko Tare često je ovisio o vremenskim uvjetima i improviziranim prijelazima.

Projekt mosta izradio je inženjer Mijat Trojanović, dok je za izvedbu bio zadužen građevinski inženjer Isaak Russo. Gradnja je započela 1937. godine i trajala je tri godine. U jesen 1940. most je dovršen i odmah izazvao divljenje stručnjaka i javnosti.

U trenutku završetka bio je najveći automobilski betonski lučni most u Europi. Ima ukupno pet lukova, dug je 365 metara, a njegov najveći luk proteže se 116 metara između stijena kanjona. Posebno impresivna bila je činjenica da se kolnik mosta nalazi oko 170 metara iznad rijeke. Za gradnju je bilo potrebno osmisliti rješenje kakvo dotad gotovo nije postojalo. Kako bi se mogao izgraditi glavni luk, podignuta je golema drvena skela, tada najviša takva konstrukcija na svijetu. Radnici su radili visoko iznad kanjona, često u teškim vremenskim uvjetima, a cijeli pothvat bio je toliko složen da su mnogi sumnjali da će most ikada biti dovršen.

Most na Đurđevića Tari Photo: zevana Depositphotos

Most koji je rat pretvorio u metu

Samo nekoliko mjeseci nakon otvorenja počeo je Drugi svjetski rat, a most je ubrzo postao važna strateška točka. Tko je kontrolirao prijelaz preko Tare, mogao je kontrolirati kretanje vojske kroz velik dio sjeverne Crne Gore.

Godine 1942. partizani su donijeli odluku da most mora biti onesposobljen kako bi se zaustavilo napredovanje talijanske vojske. Zadatak je povjeren jednom od inženjera koji su sudjelovali u njegovoj gradnji, Lazaru Jaukoviću. Upravo je on najbolje poznavao konstrukciju i znao je koje mjesto treba minirati da bi most bio srušen, ali ne potpuno uništen.

Jauković je postavio eksploziv ispod najvećeg luka. Nakon detonacije srušen je samo jedan dio mosta, dovoljno velik da onemogući prolaz vojsci, ali dovoljno mali da se most kasnije može obnoviti. Bio je to iznimno precizan pothvat koji je sačuvao većinu konstrukcije.

Talijanske okupacijske snage ubrzo su otkrile tko stoji iza rušenja. Lazar Jauković uhvaćen je i strijeljan nedaleko od mosta. Nakon završetka rata most je obnovljen već 1946. godine i ponovno otvoren za promet. Zahvaljujući tome što je bio srušen samo jedan dio konstrukcije, obnova je bila mnogo brža nego što bi bila da je most potpuno uništen.

Most na Đurđevića Tari Photo: Dudlajzov Depositphotos

Filmska priča koja je most učinila slavnim

Iako je most već bio poznat zbog svoje arhitekture i ratne priče, pravu međunarodnu slavu stekao je zahvaljujući filmu.

Godine 1969. snimljen je jugoslavenski ratni film “Most”, redatelja Hajrudina Krvavca. U filmu skupina partizana dobiva zadatak srušiti strateški važan most kako bi zaustavila njemačku vojsku. Iako se u priči govori o mostu negdje u Bosni i Hercegovini, kao lokacija snimanja poslužio je upravo most na Đurđevića Tari. Film je postao veliki hit diljem tadašnje Jugoslavije, ali i u inozemstvu, osobito u Kini, gdje je stekao gotovo kultni status. Mnogi posjetitelji iz Azije i danas dolaze upravo zato što su kao djeca gledali taj film.

Posebno je ostala zapamćena scena u kojoj partizani kreću u akciju uz pjesmu Bella Ciao. Iako je pjesma mnogo desetljeća kasnije ponovno postala svjetski poznata zahvaljujući seriji La casa de Papel, za mnoge s ovih prostora njezina filmska povezanost s mostom na Tari i dalje je jednako snažna.  Most se pojavio i u britanskom filmu “Force 10 from Navarone” iz 1978. godine, nastavku poznatog ratnog filma “The Guns of Navarone”. U tom filmu most ponovno glumi strateški važan prijelaz, a njegova dramatična lokacija pokazala se idealnom za velike ratne scene.

Kako most izgleda danas

Danas most više nije samo prometnica, već jedna od najpoznatijih razglednica Crne Gore. S njega se pruža pogled na kanjon Tare, gustu šumu i planine Durmitora. Posebno je dojmljiv rano ujutro, kada se magla zadržava iznad rijeke, ili predvečer kada sunce oboji stijene i most toplim nijansama. U blizini mosta nalazi se nekoliko vidikovaca, restorana i suvenirnica. Najveća atrakcija posljednjih godina postao je zip line koji prolazi paralelno s mostom. Vožnja traje svega nekoliko sekundi, ali pruža osjećaj kao da letiš iznad kanjona.

Ljubitelji prirode najčešće nastavljaju put prema Nacionalnom parku Durmitor kod Žabljaka ili se spuštaju do rijeke na rafting. Rijeka Tara poznata je po iznimno čistoj vodi i jednom od najatraktivnijih rafting iskustava u Europi.

Odmah pored mosta nalazi se i spomenik Božidaru Žugiću, mladom poručniku jugoslavenske vojske koji je poginuo 1940. godine tijekom talijanskog napada. Prema predaji, odbio je napustiti svoj položaj i povući se, zbog čega je ubrzo postao simbol hrabrosti u ovom kraju. Spomenik mu je podigla majka Marija, a na njemu i danas stoji natpis posvećen sinu koji je herojski poginuo.

Spomenik Božidaru Žugiću Photo: saiko3p Depositphotos

Zašto je most na Đurđevića Tari poseban

Mnogo je mostova koji povezuju dvije strane, ali malo ih istovremeno povezuje toliko različitih priča. Most na Đurđevića Tari spojio je planine i kanjon, ali i arhitekturu, ratnu povijest, film i turizam.  To je mjesto na kojem možeš stajati na istom kamenu s kojeg su nekoć radnici gradili najveći most svoga vremena, gdje su partizani rušili luk kako bi zaustavili okupatore i gdje su filmske kamere snimale jednu od najpoznatijih scena jugoslavenske kinematografije.

Zbog svega toga most na Đurđevića Tari nije samo usputna stanica, to je mjesto kojem se dolazi zbog pogleda, ali se pamti zbog priče.

Činjenice koje zasigurno nisi znao/la o Durmitoru!