Vodič kroz južnu Albaniju! Evo što posjetiti nakon Tirane, Komani jezera, Shale i Berata

Nakon što smo prošli kroz sjever i unutrašnjost Albanije, od albanskih Alpa do Tirane, Komani jezera, Shale i Berata, vrijeme je da putovanje nastavimo prema jugu. Taj dio zemlje donosi drugačije pejzaže, ritmove i mirise. Ovdje rijeke postaju šire, povijest još dublja, a obala se polako pretvara u niz uvala, otočića i skrivenih kutaka koji ne traže pozornost, ali je lako zadrže.

Jug Albanije nije odredište, nego nastavak iste priče, one o zemlji koja spaja divljinu i tišinu, more i planinu, kamen i vodu.

Tomorri, Bogovë i dolina jezera

Put započinje podno planine Tomorr. Za mnoge ona je obična planina, ali za lokalno stanovništvo, to je sveta zemlja. I dok vrhovi stoje kao stražari iznad beratskog kraja, u podnožju se nalazi mjesto Bogovë. Tamo voda izbija iz stijene u obliku hladnog, bistrog vodopada. Do njega vodi kratka staza kroz šumu, taman dovoljno da ti očisti misli.

Dalje prema istoku, između valovitih brežuljaka, prostire se dolina jezera kod mjesta Belsh. Više od trideset manjih jezera raspršeno je po pejzažu. Neka su obrasla trskom, neka imaju drvene molove, a neka su tek plave mrlje usred zelenila. Nema gužve, nema putokaza i osjećaj da si daleko od svega.

Apollonia i Byllis 

Blizu Fier-a, iznad ravnice, stoji Apollonia. Nekada značajan antički grad, danas arheološki park s ostacima hramova, kolonada i rimskog teatra. Nema velikih tabli ni interaktivnih panoa, samo šetnja kroz vrijeme među borovima i travom koja raste tamo gdje su nekoć sjedili filozofi.

S druge strane rijeke, na visokoj zaravni, uzdiže se Byllis. Manje poznat, ali još uvijek moćan u dojmu. Ilirski grad, mozaici iz kasnoantičkog razdoblja, kameno kazalište koje gleda prema dolini rijeke Vjose. Sve što ovdje čuješ je vjetar i poneki kamen koji se pomakne pod nogom.

Byllis, Photo: Ollirg, Dreamstime

Përmet, Benjë i Vjosa

Përmet je tih grad na rijeci, poznat po hrani, cvijeću i smirenosti. Njegova blizina rijeci Vjosi daje mu ritam koji se ne može izmjeriti satima. Nedaleko, kod sela Benjë, iz tla izbijaju topli izvori. Voda je mineralna, para se diže među kamenjem, a iznad svega stoji stari osmanski most. Sve zajedno djeluje kao prizor iz nekog zaboravljenog putopisa.

Pogradec i Ohridsko jezero

Na istoku, uz granicu s Makedonijom, smjestio se Pogradec. Grad koji ne treba mnogo reći. Dovoljno je sjesti uz jezero Ohrid, pogledati u njegovu mirnu površinu i promatrati kako dan prolazi. Sve ovdje ide sporo, ali to je upravo ono što treba nakon ceste.

Termalne kupke Benje, Photo:Abenteuer Albanien, Usplash

Tepelena i dolina

Tepelena nije velika, ali stoji na strateškom mjestu – iznad doline, na spoju rijeka. Tvrđava koja dominira gradom podsjeća na Ali-pašu Tepelenskog, čovjeka koji je ovom regijom nekoć vladao kao mali sultan. Danas iz te tvrđave vidiš samo planine i ceste što nestaju iza zavoja.

Vlorë, Sazan, Karaburun i Narta

Vlorë donosi prve ozbiljne dodire s morem. I dok grad ima svoj ritam, pravo otkriće nalazi se s druge strane – na vodi. Iz luke kreću brodovi prema otoku Sazanu i poluotoku Karaburun. Bivše vojne zone, danas divlji i stjenoviti krajolici dostupni samo morem.

Na kopnu, prema sjeveru, leži laguna Narta. Plitka, tiha, važna za ptice. U njezinu središtu otočić Zvërnec s pravoslavnim samostanom koji izgleda kao da je zaboravljen u vremenu. Do njega vodi drveni most, a atmosfera je tiha, gotovo sakralna.

Narta laguna, Photo: Saxanad, Depositphotos

Llogara i obala prema jugu

Vožnja kroz Llogara nacionalni park znači ulazak u drugu klimu. Borovi, svježina, pa nagli pogled na more. Ispod, Jonska obala. Cesta se spušta prema mjestima kao što su Himara, Dhërmi i Qeparo. Bijeli kamen, masline, stari zvonici. Sve djeluje kao da stoji u nekom svom ritmu.

Gjirokastër i Plavo oko

Na putu prema jugu, tik prije Sarande, nalazi se Gjirokastër, grad uklesan u padinu, poznat po kamenim krovovima, osmanskoj arhitekturi i uskim kaldrmisanim ulicama. Često ga zovu i gradom srebrnih krovova, zbog načina na koji svjetlost pada po škriljama kuća koje se poput stepenica penju uz brdo.

Dvorac koji dominira gradom čuva pogled na cijelu dolinu Drina, a u njoj se nalazi i vojni muzej s tenkovima, topovima i poviješću koja nije uvijek bila tiha. Kuće poput one obitelji Zekate otvorene su za posjet i daju uvid u svakodnevicu jednog drugog vremena, velikih obitelji, kamenih stubišta i pogleda koji vode ravno kroz vijekove.

Nekoliko kilometara dalje, u blizini sela Muzinë, nalazi se Plavo oko, tj. Syri i Kaltër. Izvor nevjerojatno bistre vode, tirkizne boje i nepoznate dubine. Pogledaš ga i shvatiš da priroda još uvijek zna iznenaditi. Kupanje nije preporučeno, ali pogled vrijedi svakog kilometra puta.

Plavo oko, Albanija, Photo: Carla Forgiven Unsplash

Saranda, Ksamil i otok Tongo

Za Sarandu smo svi čuli. Grad na samom jugu Albanije, okrenut prema Krfu, često se spominje kad se govori o odmoru na albanskoj obali. Večernje šetnje uz rivu, restorani uz more, brodovi što se ljuljaju u luci, sve već poznato. I Ksamil svi znamo. Bijeli pijesak, plićaci, nekoliko otočića koje možeš obići čamcem, a do nekih čak i prohodati ako je oseka. To su one fotografije koje kruže svake godine; more u nijansama koje ne treba opisivati, jer ih već dobro znaš.

Među njima i otok Tongo, najjužnija točka Albanije prije nego se more prelije u grčku granicu.

Butrint

Na samom jugu, nalazi se i Butrint, mjesto koje je istovremeno i arheološki lokalitet, i nacionalni park, i prirodni rezervat. Grad koji su gradili Grci, širili Rimljani, branili Bizantinci i utvrđivali Venecijanci, danas čuva slojeve povijesti ispod krošnji drveća i uz obalu istoimenog jezera.

Tu su ostaci teatra iz 3. stoljeća prije Krista, rimske terme, krstionica, bazilika, mozaici, ali i pogled na lagunu koja spaja kopno s morem. Na jednom uzvišenju još uvijek stoji Ali-pašin dvorac, izgrađen u 19. stoljeću, s pogledom koji prati granicu između današnje Albanije i onoga što je nekad bila rimska provincija.

Otok Tongo, Albanija, Photo: Von Fation Plaku, CC BY-SA 4.0

Nema kraja, samo nastavak

Putovanje kroz južnu Albaniju nije završetak, već produžetak priče koja je krenula sjeverno, kroz planine i gradove. Ovdje se ne stiže da bi se završilo, nego da bi se ostalo još malo. Možda na litici, možda uz rijeku, možda u sjeni neke masline. Ako već nisi, evo prilike da istražiš sjever…

Prvi put u Albaniji? Ovo su top lokacije koje moraš istražiti u sjevernoj i središnjoj Albaniji!