Kameni gradovi Hvara (3): crkva-tvrđava sv. Marije od Milosrđa – dragulj Vrboske

Nakon Fortice i Tvrdlja, došlo je vrijeme da se uputim na suprotnu stranu otoka Hvara, točnije u malo zanimljivo mjesto Vrboska, koja se smjestilo devet kilometara od Starog Grada. Naselje je to koje je nastalo negdje u 15 stoljeću, pa kao i ostala mjesta, odlučio sam istražiti i ovaj dragulj.

Vrboska, Photo: Adria.fun

Prilikom svake posjete nekom novom mjestu prvo razgledam cijelo mjesto i što sve tu ima za posjetiti. Prošetao sam dubokom uvalom Vrboske, divio se njenom zanimljivom otočiću i mostu koji uvalu dijeli na dva dijela te njenim kamenim ulicama.

Zanimljivo mi je to kako od svih otoka koji sam do sada posjetio, Hvar uistinu ima najmanji broj mačaka koje uokolo lutaju, ljenčare i obilaze turiste u potrazi za hranom, a drugu stvar koju sam primijetio je to da ovo zanimljivo malo mjesto, na prirodnoj uzvisini, krasi neobična crkva – tvrđava sa zanimljivim zvonima i ogromnim satom. Crkva je to sv. Marije od Milosrđa.

Tvrđava Sv. Marije,Vrboska, Photo :Adria.fun

Crkva-tvrđava sv. Marija od Milosrđa izgrađena je početkom druge polovice 15. stoljeća kao gotička jednobrodna crkva s polukulnim završetkom (apsidom). Nešto kasnije, krajem 16. stoljeća kada ovim djelom Jadrana stižu turske flote pod vodstvom Uluč-Alija biva devastirana te opljačkana zajedno s cijelom Vrboskom, koja je nakraju i spaljena.

Nakon tog napada, crkva je obnovljena i dobila je svoj današnji utvrđeni oblik kako bi se mogla obraniti od potencijalnih sljedećih napada, ali i skloniti mještane na sigurno.

Tvrđava Sv. Marije, Vrboska, Photo :Adria.fun

Tek kad sam stigao u njenu blizinu shvatio sam koliko je zapravo velika. Ova grdosija izgrađena od kamenih blokova prostire se na čak 400 metara kvadratnih, duga je 31 metar, široka 10, a visoka oko 15 metara. Njen zanimljiv polu pravokutni oblik odmah me zaintrigirao i jedva sam čekao uči u njenu unutrašnjost.

No, prvo sam je obišao sa svih strana jer nikako sam mogao dokučiti njen impresivan oblik koji krase zvona ali i utvrdne terase. Tu je bila tek nekolicina turista koji su imali istu namjeru kao i ja, no iskreno očekivao sam ih i puno više. Zapitao sam se, znaju li posjetitelji što zapravo razgledavaju?

Tvrđava Sv. Marije, Vrboska, Photo :Adria.fun

Na samom ulazu dočekao nas je gospodin koji nas je, nakon što smo platili ulaz od 2 eura po osobi, pustio da je sami i istražimo. Nažalost bez letka i koje riječi pojašnjenja što se ispred mene upravo nalazi.

Odmah sam uočio da je ne krase šarolike freske niti tipična obilježja crkva diljem kontinentalne Hrvatske. Ispred mene je u povelikoj prostoriji bio minimalni broj klupa za one koji se žele pomoliti, veliki glavni oltar te četiri manja, dva sa svake strane.

Jedini izvori svjetlosti dolazili su s glavnog ulaza te jednog jedinog prozora s njene desne strane, koji su osvijetlili moj put prema onom glavnom oltaru kojeg krasi zanimljiv prikaz posljednje večere uklesane u kamen.

Pogled mi je skrenula i podna grobnica s obiteljskim grbom župnika Petra Fabria iz 1737. godine na kojoj je pisalo Ne diferas amice – hodie miki cras tibi što bi u prijevodu značilo – Nisi drukčiji od mene, prijatelju, danas ja, sutra ti.

Ta rečenica pratila me je sve do vrha spiralnog stepeništa koji vodi prema terasama koje su služile za njenu obranu u slučaju ponovnog napada. A onda je uslijedio i prekrasan pogled prema uvali Vrbovske kroz puškarnice i otvore za topove.

Terase za obranu podijeljene su u dva dijela, nižu koja gleda prema otvorenom moru i uvali, te ona viša krovna terasa koja gleda prema zapadu gdje su se smjestila i tri velika zvona koja su postavljena tek 1874.godine.

Odlučio sam od tu malo promatrati uvalu nad koju se upravo spuštalo sunce i uživati u magičnom pogledu u kojem su vjerojatno uživali i oni koji su je ovdje i stoljećima nakon napada štitili i obilazili.

Po povratku i izlazeći iz crkve pogled su mi skrenule i ostale podne grobnice lokalnog stanovništva koje na prvu nisam ni primijetio. Svaka je obilježena rednim brojem uklesanim u kamen pa me to navelo me da gospodina koji je čuvao crkvu zapitam i tko su bili ovi ljudi. “Ima tu plemića ali i običnog puka”, kratko mi je odgovorio. “Kako saznati njihova imena te mogu li se pronaći ti podaci online”, upitao sam znatiželjno. “Online tih podataka nema ali vjerojatno ima u starim crkvenim knjigama”, odgovorio mi je čuvar, na što sam razočarano odgovorio sa samo “a onda dobro”.

Grobnice, Tvrđava Sv. Marije, Vrboska, Photo :Adria.fun

Dok ti pišem ovaj svoj putopis i dodatno istražujem o ovoj crkvi-tvrđavi saznao sam da su je nekada krasile i razne renesansne umjetnine koje su premještene u današnju župnu crkvu Sv. Lovre nedaleko od tvrđave. Sad mi je žao što i to nisam stigao obići, pa se nadam da će te ova moja priča tamo i navesti.

A ja ću ipak morati pričekati do sljedećeg puta kada me neka nova prilika odvede na Hvar.

Tvrđava Sv. Marije, Vrboska, Photo :Adria.fun

Ova objava sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.