Zrmanja joj krade slavu! Krupa skriva najljepše slapove i legende

Postoje rijeke koje te osvoje na prvu i onda polako blijede u sjećanju. I postoje one koje ti se ne razmeću, ali ti ostanu pod kožom – zauvijek. Krupa je baš takva. Kratka, samozatajna, tirkizna. I čudesna do te mjere da, kad je jednom pronađeš, više ne znaš zašto si ikad išao drugdje.

Zrmanja, njezina veća i poznatija susjeda, uzima gotovo sve reflektore. Više kilometara, više reklama, više brodića i kajaka. No Krupa – dugačka svega 7 kilometara – pruža ono što rijetko koja druga rijeka može: osjećaj da si pronašao nešto skriveno, netaknuto, iskonsko. Nešto što ti nije ponuđeno nego dozvoljeno da pronađeš.

Rijeka Krupa, Photo: susybaels Depositphotos

Rijeka Krupa izvire podno Velebita, u blizini istoimenog sela. Tamo gdje krš i šuma mirno koegzistiraju, gdje sunce prodire u slapovima kroz grane, rađa se voda koja nosi boju, tišinu i snagu. Kroz duboki kanjon, ona se probija preko sedrenih barijera, kroz jezerca u kojima se ogleda nebo, i niz slapove koji ponekad izgledaju kao da ih je netko nacrtao rukom, a ne stvorila priroda.

Najpoznatiji među njima je Deveterac, veličanstvena zavjesa sedrenih kaskada preko koje se proteže jedan od najljepših kamenih mostova u Hrvatskoj – Kudin most. Prema predaji, mladić Kude sagradio je most krajem 18. stoljeća kako bi mogao dolaziti do svoje voljene Mandu, koja je živjela s druge strane rijeke. Danas taj most ne nosi samo kamenje, nego i priču – o ljubavi, o upornosti, o ljudima koji su gradili da bi voljeli, a ne da bi profitirali.

Deveterac, rijeka Krupa, Photo: susybaels Depositphotos

No Deveterac nije jedini slap koji vrijedi vidjeti. Niže nizvodno, gdje rijeka stješnjava svoj put kroz stijene, nalazi se Dragičevića buk – osam metara visok slap koji djeluje kao da je iskočio iz kakvog filmskog platna. Nema putokaza, nema gužve. Samo priroda u svom najboljem izdanju, za one koji znaju skrenuti s glavne staze.

U tom istom krajoliku, uz obale Krupe, nalazi se još jedan tihi čuvar vremena – manastir Krupa. Osnovan davne 1317. godine, ovo je najstariji pravoslavni manastir u Hrvatskoj. Smješten tik uz rijeku i okružen stablima murvi i kamenim suhozidima, manastir odiše spokojem koji se ne može lažirati. Unutar njegovih zidova čuvaju se freske, stare ikone i dragocjeni rukopisi, ali ono što najviše zadivi jest sklad između čovjeka i prirode koji se tu dogodio. Kao da su i rijeka i manastir znali da trebaju jedno drugo – i više od sedam stoljeća to nisu zaboravili.

Dragičevića buk, rijeka Krupa, Photo: susybaels Depositphotos

I upravo tu, među slapovima i stijenama, Krupa pokazuje svoju drugu stranu – onu bioraznolikosti. Voda joj je toliko bistra da se možeš ogledati u njoj, a toliko čista da u njoj obitavaju rijetke vrste vretenaca, vodozemaca, pastrvi i ptica. Svatko tko zna nešto o biološkim indikatorima reći će ti: gdje ima vretenaca, tamo voda diše.

Oko nje rastu samonikle biljke, stare smokve, divlje ruže. Pokoja maslina na mjestima gdje bi je najmanje očekivao. I kamen – uvijek prisutan, ali nikad grub. Taj pejzaž nije ni pitom ni divlji. On je… uravnotežen. Kao da priroda nije dopustila da išta naruši mir koji tu vlada stoljećima.

Rijeka Krupa, Photo: susybaels Depositphotos

Dolazak do Krupe nije kompliciran, ali nije ni “na autopilotu”. Najbolje je krenuti iz sela Golubić, odakle vodi staza prema Kudinome mostu. Usput prolaziš kraj napuštenih kuća, ogoljelih borova i livada koje samo čekaju da na njih legneš. Cijelim putem prati te rijeka, iako je ne vidiš – čuješ je. I znaš da ideš prema nečemu što vrijedi.

Krupa nije rijeka koju ćeš naći na promotivnim brošurama. Nema kafića. Nema glazbe ni vodiča s mikrofonima. Samo ti i voda i taj osjećaj da si stigao tamo gdje ti se ne nudi doživljaj.

I zato, premda ju Zrmanja možda “pokriva” u očima javnosti, Krupa ostaje ona prava rijeka koju ćeš pamtiti. Jer nije stvar u duljini, ni u broju turista. Stvar je u tome što ti Krupa ne pokazuje samo pejzaž – nego te podsjeti tko si kad nema buke.

U blizini se nalazi i…

Otkrivanje srednjovjekovne utvrde Kličevica