Poučna planinarska staza po Moslavačkoj gori – Crkveni Jarak

Hmm, bilo je to proljeće. Hoće li padati kiša ili ne? Je li šuma poplavljena i puna blata? Vjerojatno! Da idemo ili ne? Ahh… zašto ne. Preispitivali smo se do same nedjelje ujutro hoćemo li krenuti u avanturu kroz šumu nakon nekoliko dana stalnih dosadnih proljetnih pljuskova. 

Na odredište smo stigli nakon 15ak minuta vožnje seoskim cestama koje možete vidjeti na karti ispod. Mi smo krenuli iz Repušnice (naselje u Sisačko-moslavačkoj županiji) prema Mikleuškoj, autom, a naša planinarska “mala avantura” započela je podno Crkvenog jarka (Pješačka staza – Crkveni jarak – Google maps). Koliko god  “mala avantura” smiješno zvučalo, bila je to prava avantura. 

Poučna staza Crkveni jarak iz Popovače // Google Maps

Evo što nam je bilo u planu. Krenuli smo prema Beloj Crkvi, vidikovcu Visu (437 m nm – ne otoku na hrvatskoj obali) i Humci (488 m nm – najviši vrh Moslavačke gore). Cijela staza (tamo i natrag) iznosi oko 11,30 km, a za puni krug bilo nam je potrebno oko 3 sata. Staza sama po sebi nije bila teška, pogotovo do Bele Crkve, te ako su je naši “starci” mogli preći možeš i ti.

Samu stazu mjerila sam i putem Health aplikacije (GPS podatci izmjereni na sportskom ručnom satu), tako da sad imaš i okvirni uvid u stazu, a i dokaz da smo stvarno bili tamo. 😋

Prije nego kreneš, moja iskrena preporuka je da ostaviš bilo kakve negativne emocije u autu, i ne poneseš ništa osim pozitivnih.

Kada smo došli do početka staze (zamisli da smo potpuno opremljeni s duplim slojevima odjeće, odgovarajućom obućom za planinarenje i još odjeće sa strane) naišli smo na prekrasnu ravnu stazu ( otprilike 200 m ) punu blata, nakon čega se je jedan par gojzerica odmah potpuno raspao. Naravno, to nas je natjeralo da se vratimo do auta i uzmemo rezervni par bijelih tenisica (brend nam nije platio ručak pa ga nećemo ni spominjati, hi hi) koje su bile čuvane za kad se vratimo blatnjavi. Da, istina je, na kraju su nas te iste tenisice poslužile 100x bolje.

Početak Poučne staze Crkveni Jarak, Photo: Adria.fun

Sada, kada smo riješili problem “numero uno”, prešli smo na stazu koja vodi uzduž prekrasnog potoka, a i ponekog vodopada. Opet, imaj na umu, bilo je to u vrijeme kada ih je kiša tako lijepo pojačala te je vode bilo POSVUDA! E sad, na nekim mjestima gdje voda prelazi preko staze postoji mostić, ali na nekima i ne, te ako već planiraš ovim puteljkom, onda ti preporučam da poneseš i štapove za planinarenje ili nađeš neke deblje drvene štapove oko sebe (ali molim te da ih ostaviš u šumi nakon što završiš, znaš… moramo zaštititi majku prirodu).

Neki od prijelaza bili su lakši, a neki baš i ne… da ova mala avantura bude još bolja, poskliznula sam preko kamena i zaronila stopalima u vodu…možeš samo zamisliti kako su mi cipele lijepo bile natopljene. Srećom, iz svog vlastitog iskustva, za tebe imam i sjajan hack u slučaju da ti se baš to i dogodi!

SAVJET BR. 1 – NEMOJ PASTI U VODU usred šume. Sigurna sam da su čarape koje si ponio/ponila za svaki slučaj ostale u autu, a sad imaš i sreće jer je netko drugi ponio svoje, no ali ako ih vratiš na mokre cipele, imaš opet isti problem.

SAVJET N°2 – PONESI SA SOBOM VREĆICE ZA PSEĆI IZMET (ili bilo koje druge male plastične vrećice), stavite ih preko novih svježih SUHIH čarapa, a krajeve zatakni u čarapu kako ne bi skliznule. Iako će se to na kraju dogoditi, pomoli se da ti se do tada cipele osuše. 😂

Moje mokre cipke, Photo: Adria.fun

SAVJET br. 3 – NEMOJ SE VIŠE SMOČIT jer sam prilično sigurna da nitko više neće imati rezervne čarape sa sobom.😂

Nakon kratke divne šetnje došli smo do svog prvog mjesta za odmor, oooodlične klupe sa stolom koja je tako dobro došla, a i tebi će u slučaju da poželiš malo predahnuti od ove sada (čitaj VELIKE) avanture. Tu je i prekrasan most koji moraš prijeći, stoga odvoji trenutak i uživaj u luksuzu čuda majke prirode i i šumoru vode divnog vodopada.

Mi smo nakon što smo se dobro odmorili, popili malo vode i pokoju rakijicu krenuli dalje. Kada smo prešli smo preko mosta i popeli se stepenicama prema gore, nakon toga uslijedila je malo duža, uglavnom ravna staza uz potok. Ne brini nema zabune, put te gotovo cijelo vrijeme vodi do Bele crkve.

Most i puteljak, Photo: Adria.fun

Ako ideš do Humke ovim putem, a nisi planirao/la ići prema Beloj crkvi kao i mi, uvijek možeš presjeći put i slijediti putokaz za Vis, ali ako se ipak odlučiš (staza će te opet voditi prema Visu) samo slijedi putokaz Samostan Blažene Marije Snježne. Vjerujem da bi moglo malo biti zbunjujuće, pa ti zato i spominjem sve ove nazive za crkvu jer ih ima malo više.  

Cijelim putem nas je pratila divna priroda, čist zrak, šumor vode i pjev ptica. Meni je ovo odlično pasalo, te je bio baš pravi bijeg od posla i gradske vreve. No kako se staza bližila kraju, a ja veselila odmoru, s lijeve strane, kroz grane provirila je i bijela konstrukcija. Ako to vidiš, znaj da si pronašao/la Belu crkvu.

Za nas je došlo vrijeme razgledavanja, a za tebe kratki odmor od čitanja. Uskoro ti donosim i nastavak ove priče… a do tada ti šaljem pusu u čelenku!

Bela crkva, Photo: Adria.fun

Jesi li ikada posjetio/la ovu stazu ili možda tek planiraš? 

Svi neprikladni komentari bit će uklonjeni zbog sigurnosti maloljetnih osoba i radi očuvanja pozitivnog okruženja za buduće generacije. ✌️