Pučko veselje u Jelsi – Ribarska večer je pun pogodak za turiste
Tradicionalne ribarske večeri održavaju se već godinama diljem Jadrana, a dugogodišnju tradiciju ovih pučkih veselja ima i Jelsa na otoku Hvaru.
Lijepa je to prilika za turiste iz cijelog svijeta da osjete oživljenu prošlost nekadašnjih vremena družeći se na gradskoj rivi s domaćinima uz zvukove glazbe, opojne mirise ribe i žamore raznih jezika.
Jelsa ima bogatu ribarsku prošlost. Većinu stanovnika u 19. stoljeću činili su ribari, težaci i obrtnici, a neki od njih sudjelovali su u pedesetogodišnjoj ribarskoj epopeji na Lampeduzi i diljem Mediterana. Jelsa je imala i znatnu flotu trgovačkih jedrenjaka koji su plovili čak i oceanima. Kažu da je bila gotovo jednaka onoj koju je imao daleko veći Split.
Kako sam krajem srpnja poslovno boravio na Hvaru odlučio sam posjetiti ovu manifestaciju, koja se inače održava nekoliko puta za vrijeme turističke sezone.
Uređena riva u Jelsi je te sparne večeri 31. srpnja bila poprilično ispunjena turistima i domaćima koji su šetali po njoj. Meni je već pri dolasku pažnju privukla ponuda ručno rađenih proizvoda od čipke i vune koja se protezala na nekoliko lijepih štandova. „Izvolite gospodine…kupite nešto..“ glasno je govorila jedna od starijih gospođa dok sam sa zanimanjem razgledao njene rukotvorine.
Do kupnje ipak nije došlo jer mi je pozornost brzo privukla glazba koja se širila rivom pa sam krenuo prema izvoru zvuka. Na pozornici je svirala grupa Koperonti s otoka Brača, a repertoar je bio klasično dalmatinski…red Olivera, red klapske glazbe pa sve to garnirano s malo svjetskih hitova…
Centralno mjesto na rivi je Veli most i upravo tu je bila najveća gužva jer je već započela prva ovogodišnja Ribarska večer. Turisti su već strpljivo stajali u redu dugačkom tridesetak metara kako bi degustirali pripremljenu hranu ali i domaće vino koje je bilo u ponudi.
Miris ribica, lignji, brudeta i raznih školjki opojno se širio sa štandova na kojima se jelo odmah i pripremalo pa je sigurno ogladnio i onaj koji je mislio da nije gladan. Znate za sindrom „gladnih očiju“ koji se javlja se u trenucima kada dobre hrane ima u izobilju, ali mjesta u trbuhu je premalo. Misao vodilja gladnih očiju je uvijek ista – sutra ovog neće biti, bolje sad da navalim koliko mogu.
Pa su tako navalili i turisti jer su imali priliku dobiti veliku porciju ribljih specijaliteta i čašu vina za samo 15 eura. „Meni je to neisplativo, ali zamolili su me iz grada da to organiziram pa ja to činim kao i svake godine „ rekao mi je Rino Buljubašić, lokalni ribar i organizator ića i pića na Ribarskoj večeri. Govori mi da je teško naći radnu snagu za ovakve fešte jer nitko neće raditi iako plaća 100 eura za tri sata rada pa je angažirao svoju dicu i prijatelje koji su doista imali pune ruke posla…
„Bit će još barem jedna ovakva Ribarska večer u ovoj turističkoj sezoni jer turisti to vole“, govori Rino dok nadgleda točenje bijelog i crnog domaćeg hvarskog vina iz plastičnih karnistera. Pitam ga jel to njegovo vino na što sa smiješkom kaže da nije ali da ga nabavlja od prijatelja iz obližnjih vinarija.
Ribarska večer potrajala je do kasno u noć, a red za degustaciju jela i pića se nije smanjivao sve dok sve nije pojelo i popilo sve predviđeno za tu večer.
„Vidimo se i sutra“, govori mi Rino dok sprema ostatke plastičnih čaša i tanjura u vreće za smeće.
Mašem mu u dobrom raspoloženju dok se koji trenutak poslije penjem na skulpturu tovara kako bih pozirao za posljednju fotografiju tog dana…
Možda dogodine dođem ponovno… tko zna…
Ova objava sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Odgovori