Stvari koje vjerojatno nisi znao/la o kosom tornju u Pisi!

Kada zakoračiš na Piazza dei Miracoli tj.Trg čuda u Pisi, prvo što će ti privući pogled nije veličanstvena katedrala niti golema krstionica, nego toranj koji izgleda kao da će se svaki čas srušiti. Ta kriva kamena ljepotica stoji tu već više od osam stoljeća, prkoseći vremenu i logici, a postala je globalni simbol Italije. Ali iza turističkih fotografija na kojima ga milijuni posjetitelja svake godine „drže rukama“ kriju se priče koje vjerojatno nisi znao.

Kosi toranj u Pisi, Photo: jewhyte Depositphotos

Toranj je počeo nicati 1173. godine, u trenutku kada je Pisa bila na vrhuncu moći kao pomorska republika. Trebao je biti samo zvonik katedrale, ali se pretvorio u središnji lik jedne od najpoznatijih arhitektonskih drama na svijetu. Već nakon što su izgrađena prva tri kata, tlo je (mješavina pijeska, gline i mulja) počelo popuštati. Temelji duboki tek tri metra nisu mogli izdržati težinu od nekoliko tisuća tona i toranj se nagnuo. Radovi su zaustavljeni, a stanka od gotovo stotinu godina spasila ga je od urušavanja jer se tlo stiglo slegnuti.

Kad su radovi nastavljeni u 13. stoljeću, graditelji su pokušali lukav trik tako što su svaki novi kat gradili malo viši s jedne strane, kako bi ispravili nagib. Zato toranj danas nije samo nakošen, nego i zakrivljen poput kamene sablje. Završili su ga tek 1372. godine, nakon gotovo dvjesto godina gradnje.

Jedna od zanimljivosti koju rijetko tko zna jest da toranj zapravo ima dva različita broja stepenica, ovisno o tome s koje strane ga brojiš. Na nižoj strani ih je 294, a na višoj 296. Još zanimljivije je da nikada nije imao službenog arhitekta: imena Bonanna Pisanija i Diotisalvija često se spominju, ali povijest ih nije potvrdila. Vjerojatno nisu željeli da se zna…

Kosi toranj u Pisi Photo: onlyfabrizio Depositphotos

Toranj je stoljećima nosio sedam zvona, svako podešeno na jednu notu glazbene ljestvice. Najveće zvono, zvano „Assunta“, teško je više od tri i pol tone. No, upravo ta zvona danas šute, jer bi njihovo zvonjenje moglo uzdrmati ionako osjetljive temelje.

Nagib se kroz stoljeća povećavao i krajem 20. stoljeća dosegao opasnih 5,5 stupnjeva. Tada je toranj zatvoren za javnost i pokrenuta je ogromna operacija spašavanja. Inženjeri su koristili čelične kabele, protuutege, pa čak i tehniku uklanjanja zemlje ispod temelja. Nakon deset godina rada toranj je „ispravljen“ za 43 centimetra i stabiliziran. Danas je nagib nešto više od 4 stupnja, a stručnjaci kažu da mirno može stajati barem još dvjesto godina.

Kosi toranj u Pisi, Photo: Antartis Depositphotos

No, povijest mu je bila sklona i u mnogo dramatičnijim trenucima. Tijekom Drugog svjetskog rata saveznici su planirali bombardirati toranj jer su vjerovali da ga Nijemci koriste kao osmatračnicu. No kada su ga ugledali u stvarnosti, vojnici nisu imali srca povući obarač. Da su tada donijeli drugačiju odluku, Pisa bi danas bila bez svog najpoznatijeg simbola.

Legenda o Galileu Galileiju također je neizostavna. Priča kaže da je upravo s vrha tornja bacao kugle različite težine kako bi dokazao da sve pada jednakom brzinom. Povjesničari se i dalje spore je li eksperiment zaista izveden baš tu, ali legenda je toliko ukorijenjena da je gotovo postala istina.

Kosi toranj u Pisi Photo: rossandhelen Depositphotos

I još nešto: Kosi toranj u Pisi nije najkrivlji toranj na svijetu! Titulu drže neke manje poznate građevine u Njemačkoj, poput crkvenog tornja u Suurhusenu, no niti jedna od njih nema karizmu i prepoznatljivost koju ima ova toskanska zvonara.

Danas, kada se šetaš trgom, lako je zaboraviti da toranj nije nastao kao šala arhitekata, nego kao ozbiljan pokušaj gradnje. Njegova nesavršenost, koja je u srednjem vijeku bila sramota, pretvorila se u najpoznatiji simbol Italije. I možda baš zato milijuni turista svake godine podižu ruke i „spašavaju“ toranj na svojim fotografijama jer duboko u sebi znamo da ova priča o krivom temelju i tvrdoglavoj upornosti govori i nešto o nama samima.