Vajdahunyad je bajkoviti dvorac usred Budimpešte koji izgleda kao iz snova

U središtu budimpeštanskog gradskog parka Városliget, među sjenama stoljetnih stabala i uz površinu mirnog jezera, smjestio se jedan od najbajkovitijih zdanja u Mađarskoj, Vajdahunyad dvorac. Na prvi pogled djeluje kao da je izrastao iz stranica srednjovjekovnog romana, ali njegova priča zapravo počinje tek krajem devetnaestog stoljeća, u vremenu kada je Budimpešta slavila tisućitu obljetnicu mađarske države.

Vajdahunyad dvorac Photo: imagecom Depositphotos

Dvorac je izgrađen 1896. godine kao privremena građevina od drveta i kartona, dio velike Milenijske izložbe kojom su Mađari obilježili dolazak svojih predaka u Panonsku nizinu. No njegova ljepota i popularnost među stanovnicima grada bili su toliki da je ubrzo donesena odluka o izgradnji trajne verzije od kamena i cigle. Tako je 1908. godine dovršeno zdanje koje danas poznajemo kao Vajdahunyad dvorac, arhitektonsko čudo koje spaja različite epohe i stilove mađarske povijesti u jedinstvenu cjelinu.

Posebnost dvorca leži upravo u tom miješanju stilova. Arhitekt Ignác Alpár osmislio ga je kao hommage najznačajnijim građevinama iz povijesti Mađarske. U njegovim zidovima susreću se romaničke, gotičke, renesansne i barokne forme, svaka sa svojim karakterističnim detaljima. Najpoznatiji dio inspiriran je Transilvanijom i čuvenim dvorcem Hunyad u današnjoj Rumunjskoj, koji je nekoć bio u vlasništvu ugarskog vojskovođe i plemića Jánosa Hunyadija, po kojem je budimpeštanska verzija i dobila ime.

Vajdahunyad dvorac Photo: imagecom Depositphotos

Iako izgleda kao da krije stoljeća života plemstva, Vajdahunyad dvorac nikada nije bio pravi dvorac u kojem su živjeli vladari. Njegova je svrha od samog početka bila izložbena i simbolična. Prvotna verzija od drveta služila je kao privremeni paviljon koji je prikazivao arhitektonsku raznolikost povijesne Ugarske. Kada je kasnije sagrađen u trajnom obliku, u njemu su se održavale kulturne manifestacije i tematske izložbe.

Nakon završetka Milenijske izložbe, vlasti su odlučile iskoristiti zgradu kao stalni prostor za prezentaciju mađarske poljoprivredne baštine. Tako je 1897. godine u dvorcu otvoren Poljoprivredni muzej, koji ondje djeluje i danas. Tijekom dvadesetog stoljeća dvorac je pretrpio oštećenja u ratovima, no svaki je put pažljivo obnovljen i vraćen u izvorno stanje.

Vajdahunyad dvorac Photo: imagecom Depositphotos

Unutrašnjost muzeja čuva impresivnu zbirku predmeta koji svjedoče o razvoju agrara, lova, šumarstva i ribarstva kroz stoljeća. No čak i oni koji ne ulaze u muzejske prostorije ne mogu ostati ravnodušni pred romantičnim dvorištem, tornjevima i mostovima koji se ogledaju u vodi obližnjeg jezera.

Ljeti to jezero pretvara se u oazu za vožnju čamcima, dok zimi postaje jedno od najpoznatijih klizališta u Budimpešti. Cijeli prostor oko dvorca živi kroz godišnja doba. Koncerti, sajmovi i kulturna događanja često ispunjavaju njegovu okolicu, čineći ga jednim od omiljenih okupljališta lokalnog stanovništva i turista.

Vajdahunyad dvorac nije samo arhitektonska atrakcija nego i simbol mađarskog identiteta, spoj povijesti, umjetnosti i narodnog ponosa. Hodajući njegovim kamenim stazama, čovjek lako zaboravi da je ovo djelo zapravo plod romantične nostalgije s kraja devetnaestog stoljeća.

Otkrij bajkoviti Ribarski bastion – jedan od najljepših simbola Budimpešte