Najvažniji povijesni kameni mostovi u Bosni i Hercegovini: od Mostara do Višegrada

U zemlji gdje se susreću istok i zapad, gdje su carstva dolazila i nestajala, rijeke su često bile prepreke, ali i pozornice susreta. Da bi se prešli ti vodotoci, Osmanlije su u Bosni i Hercegovini ostavile jedan od svojih najtrajnijih i najplemenitijih tragova: kamene ćuprije. Ti mostovi nisu bili samo inženjerska rješenja, već su postali mjesta trgovine, susreta, rastanaka, legendi i povijesnih prijelomnica.

Građeni prema zakonima osmanske arhitekture, često od klesanog kamena lokalnog podrijetla, njihova jednostavna ljepota skriva duboku simetriju, matematičku preciznost i duhovnu simboliku. Mnogi od njih nastali su zahvaljujući bogatim zadužbinarima, vezirima, pašama, ali i trgovcima i običnim ljudima. Danas te ćuprije čine srž kulturno-povijesnog identiteta i podsjećaju nas da se čak i najtvrđi kamen može pretvoriti u put.

Stari most u Mostaru – luk preko vremena

Sagrađen 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, ovaj most djelo je Mimara Hajrudina, učenika slavnog arhitekta Sinana. Elegantni kameni luk koji presijeca Neretvu spojio je nekad dva dijela osmanskog Mostara i postao simbol grada i kasnije čitave zemlje. Naziv Stari most nije bio formalni, već je s vremenom postao općepoznato ime. Srušen 1993. tijekom rata, obnovljen je 2004. godine prema originalnim nacrtima i uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Njegov luk, dug gotovo 30 metara, nije samo građevinski podvig, nego i snažna metafora, most koji spaja narode, kulture i epohe.

Mostar, Photo: Adria.fun

MOST Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu – kamen utemeljen u literaturi

Podignuta između 1571. i 1577. na rijeci Drini, ova ćuprija je vjerojatno najmonumentalniji most osmanskog perioda u BiH. Gradio ju je Mimar Sinan, po nalogu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji je rođen kao kršćanin iz okoline Višegrada i kao dijete odveden janjičarima. Most se sastoji od jedanaest širokih kamenih lukova i dugačak je 179 metara. Danas je poznat i kao most na Drini, zahvaljujući romanu Ive Andrića, koji je ovom mostu podario besmrtnost. Od 2007. nalazi se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

Most Mehmed Paša Sokolović, Photo: Lazar Krstić

Arslanagića most u Trebinju – most koji je dvaput rođen

Izvorno podignut 1574. godine pod pokroviteljstvom Mehmed-paše Sokolovića, ovaj most je premošćivao rijeku Trebišnjicu nekoliko kilometara nizvodno od današnje lokacije. Nazvan je po Peri Arslanagiću, čovjeku koji je upravljao mostarinom u osmansko doba. Zbog izgradnje hidrocentrale u dvadesetom stoljeću, most je rastavljen i ponovno podignut u centru Trebinja. Iako više nije na svojoj izvornoj poziciji, zadržao je autentičnu arhitekturu i ostao simbol nekadašnje važnosti ovog mjesta u trgovačkim i prometnim tokovima Hercegovine.

Arslanagića most, Trebinje, Photo: Mujo Hasanović, Unsplash

Šeherćehajina ćuprija u Sarajevu – most iz svakodnevnog života Sarajeva

Smještena uz sarajevsku Vijećnicu i Baščaršiju, ova ćuprija podignuta je oko 1585. godine, a ime je dobila po svom zadužbinaru, šeherćehaji, odnosno gradskom upravitelju. Premda nevelika, ova ćuprija je duboko ukorijenjena u gradski život. Ima više lučnih otvora i elegantno spaja dvije obale Miljacke. Njome su stoljećima hodali trgovci, zanatlije i putnici, i iako je skromnija od drugih, nijedna slika starog Sarajeva nije potpuna bez nje.

Šeher-Ćehajina ćuprija ,Sarajevo, Photo: Adria.fun

Kozja ćuprija kod Sarajeva – stražar na putu prema Istanbulu

Nalazi se istočno od Sarajeva, na putu prema Darivi i Bistriku, i sagrađena je krajem šesnaestog stoljeća. Njeno ime, prema predaji, potječe od toga što su tu nekad seljaci napasali koze, ali postoji i teorija da su se upravo na tom mjestu često prevozile koze preko Miljacke. Ima jedan glavni i dva manja bočna luka. Bila je dio starog karavanskog puta Sarajevo prema Istanbulu, zbog čega je imala i stratešku važnost. Danas stoji kao usamljeni, ali neizbrisivi trag nekadašnjih puteva.

Kozja ćuprija, Photo: Jocelyn Erskine-Kellie CC BY-SA 2.0

Stara ćuprija u Konjicu – most koji je preživio ratove i poplave

Podignut 1682. godine kao zadužbina Hadži Husein-age, most preko Neretve u Konjicu ima šest skladno oblikovanih kamenih lukova. Bio je srušen 1945. u povlačenju njemačkih trupa, a obnovljen tek 2009. godine prema izvornim nacrtima. Danas je ponos mjesta, čvrsto usađen u urbano tkivo grada. Most je ujedno i simbol povezanosti s obje strane rijeke, a njegova obnova simbolizira povratak dostojanstva jednom zanemarenom spomeniku.

Kamena ćuprija, Konjic, Photo: Neven Divković, Pixabay

Rimski most kod Ilidže – most koji nosi ime prošlih carstava

Iako ime sugerira rimsko porijeklo, današnji oblik ovog mosta iznad rijeke Željeznice potječe iz osmanskog perioda, vjerojatno šesnaestog ili sedamnaestog stoljeća. Građen je od rimskih kamenih blokova, prenesenih s obližnjeg antičkog lokaliteta Aquae Sulphurae… odnosno današnje Ilidže. Smješten u blizini izvora Bosne i Velike aleje, most je idealno uklopljen u prirodni krajolik. Više ambijentalan nego monumentalno važan, on ipak ima tiho dostojanstvo mosta koji je stajao kroz više epoha.

Rimski most, Ilidža, Photo: Pudelek (Marcin Szala), CC BY-SA 3.0

Kamene ćuprije nisu samo sredstva prelaska preko vode, one su priče u kamenu, žive stranice povijesti. Od monumentalne elegancije mostarskog luka do skromnog šapata Kozje ćuprije, svaki od ovih mostova govori o ljudima koji su ih gradili, vremenu u kojem su nastali i narodu koji ih je sačuvao.

U zemlji često obilježenoj podjelama, upravo mostovi nose suprotnu poruku, poruku povezivanja, trajnosti i ljepote koja spaja. Posjeti ih sve…