Kameni gradovi Visa (4): Fort Wellington još je jedan zanimljiv primjerak britanskih utvrđenja
Nakon što smo istražili Fort George, kulu Perasti, te komišku Komunu, bilo je vrijeme da se zbog još jednog britanskog utvrđenja na otoku vratim nazad u višku luku, točnije na Jurjevo brdo iznad Kuta.
Iako utvrda Fort Wellington ima odličan i isturen položaj, današnji manjak putokaza rijetko koga dovede do nje. Nažalost, dok sam se vozio do same utvrde, da nisam već unaprijed poznavao otok Vis, ne bih baš znao i kamo skrenuti. Cijeli putem sam se zapitkivao “Je li utvrda toliko nebitna ili ju se skriva zbog smetlišta koje se nalazi na putu prema njoj?”
Tog dana sunce je baš upeklo, pa sam pričekao kasnije popodnevne sate kako bi se uputio do nje. Cesta iz smjera unutrašnjosti otoka Visa, točnije od Podselja prema gradu Visu, odvela me je cestom D117 do skretanja koje vodi prema Reciklažnom dvorištu Visa, bez ikakvog putokaza da se mora kroz njega proći kako bi uopće stigao do utvrde. Nisam znao mogu li se gore dovesti automobilom pa sam ga u samom podnožju, u blizini smetlišta i ostavio.
Nastavio sam dalje pješice makadamom, a moglo bi se to nazvati i kozjim putevima, jer ga je zbog ne održavanja kompletno preuzela makija na više dijelova. Nakraju mi je bilo i drago da se ipak nisam odlučio na prvu opciju, onu automobilom.
Za utvrdu sam čuo još davnih dana kada sam prvi put posjetio Vis. Uistinu poznajem ovaj otok sa svih strana, ali Wellington još nisam doživio izbliza. Hodajući prema njemu, mogu reći da ćeš, ako se ovamo uputiš imati jedan od najljepših pogleda, što prema luci, tako i prema Fort Georgeu, otočiću Host, ali i Hvaru.
Do samog vrha Jurjevog brda i utvrde Wellington trebalo mi je nekih 20-ak minuta sa zastajkivanjem kako bi se divio pogledima, te posnimio predivne fotografije iz zraka.
O utvrdi se ne zna baš mnogo, a bome od nje nije još puno ni ostalo, baš kao ni od utvrde Terjun koja ima sličnu poziciju, ali i stanje, a koja se nalazi s druge strane uvale u blizini Fort George uz cestu koja vodi prema uvali Mala Svitnja. Ono što saznajem iz različitih izvora i štiva je da je dobila naziv u čast britanskom vojvodi od Wellingtona, Arthura Wellesleya, koji je pobijedio Francuze u bitci kod Waterlooa 1815. godine.
Nema točnog izvora ni kada je građena, no vjeruje se da je nastala nakon Fort George-a i to vjerojatno nakon te slavne bitke.
Oblik i njena svrha je donekle jasna i poznata. Dobila je kružni oblik, te je imala jedan ulaz i nekoliko otvora za puškarnice, što odgovara mišljenju da je njena svrha bila samo ona vojna, to jest obrambena, te da se u njoj nije dugoročno boravilo. Svrha same izgradnje na ovom mjestu je bio izvrstan položaj jer se iz samog Fort George-a ne vidi desna strana otvorenog mora iz smjera uvale Stončica i Paklenih otoka.
Iako je sva obrasla od raznolikog bilja i borova, odlučio sam malo i zaviriti u nju.
Pored same utvrde stajala je još jedna urušena struktura, no nažalost nisam mogao utvrditi što bi to bilo, a bome nisam mogao naći ni izvor koji je opisuje, pa vjerujem da je bila neka vrsta spremišta oružja ili možda za potrebe cisterne.
Kako je sam obilazak trajao kratko, ostao sam ovdje još neko vrijeme kako bi uživao i u samom zalasku sunca, osjetio duh prošlosti, ali i razmislio koju ću sljedeću utvrdu posjetiti!
Ova objava sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Odgovori